Časna sestro Kate!
Sretan Ti rođendan! Rođena si 25. ožujka 1347. Naše bratske čestitke – na mnogaja ljeta! Rođena kao 24. dijete, predzadnje i blizanče – opet naše čestitke! Otac Ti Jacopo Benincasa a mati Lapa, koji su živjeli u Sijeni u Italiji. Kako Ti je obitelji bilo premalo djece, još su posvojili malo siroče Tommasa koji je kasnije otišao u dominikance i bio Ti neko vrijeme ispovjednikom. U 6. godini imala si privatno viđenje, u 12. godini uobičajeni sukob s roditeljima, osobito s majkom, koja Ti nije dala ne samo u samostan, nego ni da se previše Bogu moliš.
Sretan ulazak u samostan! Ipak si u svojoj 16. godini, 1363. ušla u samostan sv. Dominika. Život Ti se u samostanu kretao od sobe do gubavišta, od kapelice do bolnice. Malo hrane, još manje sna, puno pokore, još više bičeva i križeva, a najviše Božjih utjeha, ekstaza i vizija. Liječeći gubave i sama si se ogubala. Ali više od fizičke gube, optužena si, oklevetana, nakritizirana sa svih strana, i od sestara i pratara, te 1374. godine podvrgnuta inkvizicijskom ispitu pravovjernosti. I odličnim položila. Godine 1375. u Pisi si dobila, prema izvješću duhovnog Ti vođe Rajmunda, Isusove rane, koje su bile nevidljive do smrti.
Sretan Ti odlazak u Avignon! Kako su se Firentinci zbog svjetovnih stvari digli na ustanak protiv svjetovne vlasti Svetog Oca Pape koji je tada bio u Avignonu u Francuskoj u sužanjstvu, Grgur XI. udario ih je izopćenjem. I bi koristi. Da bi se pomirili s Papom, u lipnju 1376. zamole Firentinci Tebe, Katarinu koludricu, da posreduješ u pomirbi između Pape i firentinskih velmoža. Ti otišla ravno k Papi na oči, u Francusku. I ostala tri mjeseca, od lipnja do rujna 1376. U tom pothvatu nisi previše uspjela, ali jesi udobrovoljila Svetog Oca Grgura XI. i nagovorila ga da se vrati u papinski Rim, na Petrovu katedru. I Papa Te poslušao.
Sretna Ti obnova Reda! Potom si se dala na reformu svoga dominikanskog Reda. I tu si uvelike uspjela. Mnogi Te poslušali. U Grgurevu nasljedniku Urbanu VI. ponadala si se pronaći zagovornika reforme. Po njegovoj si želji napustila Sijenu i nastanila se u samostanu u Rimu, gdje si se u molitvi, trpnji i pokori borila za zapadno crkveno jedinstvo.
Sretan Ti rođendan za nebo! Preminula si u Rimu, 29. travnja 1380. u 33. godini života, poput svoga Učitelja Isusa koji Ti se više puta ukazivao u životu. Pokopana si u crkvi sv. Marije nad Minervom kod poganskog Panteona. Dne 29. lipnja 1461. proglasila Te Crkva sveticom, a 1939. glavnom zaštitnicom Italije (zajedno sa sv. Franjom Asiškim). Dne 4. listopada 1970. apostolskim pismom Divan je Bog u Crkvi (Mirabilis in Ecclesia), Papa Te uvrstio u Listu crkvenih naučitelja, i to zato što si na zemlji “istinom svijetlila a ljubavlju prednjačila”. Ostavila si nam tri djela: 381 Pismo, zatim Dialogo ili Knjigu božanske providnosti u kojoj raspravljaš o spoznaji Boga, molitve, providnosti i poslušnosti, i Molitve. Ako si se za života napisala pisama (a kažu da nisi imala više od četiri osnovne), i drugi, evo, Tebi pišu. Počašćena si posebnim apostolskim pismom Ivana Pavla II. Preljubazna providnost (Amantissima providentia), 29. travnja 1980. na svoj šestoti rođendan za nebo.
– Pošalji nam sestre dominikanke u Mostar ili u Hercegovinu, već imamo šest vrsta redovnica, a trebalo bi nam ih još šest puta toliko! Osobito onih svetih – kao Ti!
—————————–
Crkva na kamenu, 4/1997., str. 1.
Izvor: Crkva na kamenu
