Četvrtak, 31. 7. 2014.   








Pastoralno-informativni list hercegovačkih biskupija
 

  Riječ biskupa
   Mir vama
  Kolumne
   Komentar
   Crkva i društvo
   Nekad i danas
  Članci
   Biblijske pouke
   Socijalni nauk Crkve
   Mladost duha
   Za evangelizaciju
   Poučne sličice
   Na budnost pozvani
  Vijesti
  Ostalo
   Ranjena ekumena
   Iz naše prošlosti


Arhiv
Biskupija
Radio Vatikan
Glas koncila
Katoliki tjednik
Nasa ognjista
Svjetlo rijeci
Informativna katolika agencija
Katolika tiskovna agencija Biskupske konferencija BiH
Verbum
 

Naša je Crkva misijska

Razgovarao don Ivan Štironja

 

 

Za ovu misijsku rubriku razgovarali smo s hrvatskom misionarkom č. s. Lukrecijom Anđom Mamić. Svoje je misijsko djelovanje započela 1984. god. u južnoameričkoj državi Ekvadoru. Po želji svojih poglavarica danas se nalazi u afričkoj državi Burundiju... Rođena je na Zidinama u župi Grabovici 1948. god. kao osmo dijete u svojih roditelja, sada već pokojnih, Ivana i Ive rođ. Sabljić. Osnovnu školu završila je u Grabovici, a ostalo školovanje u Dubrovniku, gdje je i ušla u samostan ančela, odnosno Službenica milosrđa. Prve zavjete položila je 30. kolovoza 1969., a svečane 29. kolovoza 1976. u Splitu. I ovom joj prigodom zahvaljujemo na posjetima Mostaru kao i na darovanom vremenu za razgovor.

* S. Lukrecija, Vi ste već 40 godina u redovničkom staležu. Kako je to počelo? - Već kao djevojčica osjetila sam da me Bog zove u posvećeni stalež. Tu sam tajnu dugo nosila skrivenu u sebi. S godinama je milost poziva rasla i dozrijevala u meni. I nije mi bilo važno hoće li to biti otvoreni ili zatvoreni samostan; štoviše, bila sam spremna na sve, samo da ostvarim svoju želju: biti redovnica. U mojoj se obitelji svakodnevno molila krunica, zazivi i preporuke, a nedjelja, uz blagdansko raspoloženje, bila je središte kršćanskoga života. Obitelj je bila mjesto odgoja i rasta u vjeri i ljubavi za molitvu i nedjeljnu misu, te moralne vrjednote, a primjer su nam u vjeri i ljubavi uvijek bili roditelji. Iako je otac rano umro, majka je hrabro, uz Božju pomoć, s krunicom u ruci bez sustajanja prihvatila u ruke obiteljsko kormilo. * Kako biste ukratko prikazali svoju redovničku zajednicu? - Službenice milosrđa ustanovila je sv. Marija Krucifiksa di Rosa 1840. god. u Bresci, u Italiji. Karizma je Družbe: milosrdna Isusova ljubav u službi najpotrebnijima. Prve sestre došle su u Dubrovnik 1853. god., još za života utemeljiteljičina. Dvije godine kasnije stižu i u Split. Povjeren im je sav odgoj djece i mladih iz svih društvenih slojeva. Živjele su i prenosile baklju milosrdne ljubavi na mlade naraštaje sve do Drugoga svjetskog rata kad im je rad zabranjen, a školske zgrade s internatima oduzete. Sjedište hrvatske provincije Službenica milosrđa danas se nalazi u Splitu na Dobrom. Sestre uglavnom djeluju u župnom, zdravstvenom i odgojnom pastoralu, te u općim službama provincije, a sedam sestara angažirano je u misijama. U Hrvatskoj imamo 12 kuća i jednu u BiH, ito u Mostaru gdje sestre djeluju od 1994. god. u školi i u Caritasovu dječjem vrtiću sv. Josipa.

 

Cijeli razgovor možete pročitati u tiskanom izdanju.

 
Arhiv
Papine poruke


Preporučamo -
multimedijalna izdanja
 

Preporučamo -
pisana izdanja