Pouke i misli velikoga Ratzingera

Sloboda i odgovornost

Foto: quovadiscroatia.com

Nastavljamo s poukama i mislima pape Benedikta XVI. Velikog, iz knjige Razgovor o vjeri. “Istina može biti pronađena, ali ne i proizvedena.”[1] Na žalost, istinu mnogi nastoje proizvesti, pa često možemo čuti da je istina ono što prihvaća manja ili veća skupina utjecajnih ljudi, potpomognuta medijima i raznim interesnim krugovima. “Vjera je ugrožena svaki put kada znanost stavi samu sebe kao apsolutnu mjeru.”[2] Ali i znanost je ugrožena svaki put kada je ugrožena vjera, jer je ugrožen čovjek u svojoj biti. “Na Zapadu je novac i bogatstvo mjerilo svega.”[3] Ovo je osnovni razlog ne samo duhovnoga nazadovanja, nego bojimo se i skore propasti zapadnjačke civilizacije. “Homoseksualnost se pokušava predstaviti kao neotuđivo pravo i o tomu se govori kao o jednom vidu oslobođenja čovjeka, a u biti to je iskorjenjenje ljudske osobe od svoje najdublje naravi.”[4] Da postoji nešto nenormalno, to još možemo shvatiti, ali prihvatiti nešto nenormalno kao normalno, e to je problem nad kojim se moramo zamisliti. I ovo je jedan od razloga možebitne skore propasti civilizacije koja je izrasla na kršćanstvu, ali je svojim korijenima i izvorištu okrenula leđa. “Pobačaj, besplatan i društveno zajamčen, pretvara se u jedno drugo ‘pravo’, u drugi oblik ‘oslobođenja’.”[5] Sve gore od gorega: novac kao božanstvo, homoseksualnost, pobačaj. Sve razlozi zbog kojih će ova civilizacija umrijeti. A sve pod krinkom “plemenite ideje”: ostvariti najviši stupanj “čovjekova prava”. Kojega čovjeka? Onoga već rođena i onoga koji donosi zakone ili onoga još nerođena i nemoćna da se obrani od nasrtaja onoga već rođena. Često možemo čuti: “Ne će meni netko diktirati što ću ja činiti sa svojim tijelom.” Čovjek je ograničen i u postupanju sa svojim tijelom, a pogotovo s tijelom drugoga, a taj drugi jest dijete, bez obzira što još nije ugledalo svjetlo ovoga svijeta. “Ono što je izgledalo kao ‘oslobođenje’ pretvara se u svoju suprotnost, pokazuje svoje đavolsko lice.”[6] Razni su se režimi prikazivali kao osloboditeljski, a vidjeli smo što su bili. Velike ideologije 20. stoljeća (komunizam, fašizam i nacizam) uistinu su pokazale đavolsko lice. “‘Postat ćete kao Bog’ (Post 3,5). Kao Bog, tj. slobodni od Stvoriteljevih zakona, slobodni od samih naravnih zakona, apsolutni gospodari vlastite sudbine. Čovjek koji kontinuirano želi samo ovo: biti stvoritelj i gospodar sebe samoga. No, ono što nas očekuje na kraju ovoga puta zasigurno nije raj zemaljski.”[7] To smo mnogo puta iskusili i na mikro i na makro planu. “Ne može se boriti protiv naravi a da se ne proizvedu devastirajuće posljedice.”[8] “Poštovati biologiju znači poštovati samoga Boga, znači zaštititi njegovo stvorenje.”[9] “Crkva izgleda kao ‘prezaposleni narod Božji’.”[10] Upali smo u pretjerani aktivizam, uvijek nekakva trka u kojoj postoji opasnost da iz vida izgubimo glavni cilj – približiti se Bogu. “Crkvu se ne može pretvoriti u partiju, u organizaciju, u skupinu pritiska u službi ljudskih interesa, pa i ako su najplemenitiji.”[11] Oni “izvana” ne samo da pokušavaju Crkvu pretvoriti u partiju, nego je uistinu smatraju običnom ovosvjetskom “organizacijom”, ali i oni “iznutra” Crkvu ponekad vide kao zgodno sredstvo za manipulaciju, a sve u svrhu “plemenitih interesa”. “Marija je stvorenje hrabrosti i poslušnosti.”[12] Uh, kako nam nedostaje i jednoga i drugoga. “Kršćani ne mogu živjeti onako kako živi bilo tko.”[13] “Kršćanin mora biti svjestan da pripada manjini i da je u suprotnosti sa svim što se čini dobrim, očiglednim, logičkim za ‘duh svijeta’.”[14] “Liturgija nije šou, predstava za koju su potrebni genijalni redatelji i talentirani glumci.”[15] “U liturgiji djeluje sila, moć koju ni cijela Crkva ne može dati.”[16] U liturgiji djeluje sami Bog. “Crkva se ne može zadovoljiti samo onim što je obično.”[17] “Kršćani od svoje Crkve trebaju stvarati dom lijepoga, dakle istinskoga, bez koga svijet postaje prvi krug pakla.”[18] “Pojedinci liturgiju svode samo na Euharistiju.”[19] “Euharistija nije lišena vrijednosti ako se ne primi sveta Pričest.”[20]

Božo Goluža (priredio)

[1] Joseph Ratzinger, Razgovor o vjeri, Verbum, Split, 2013., str. 55.

[2] Isto, str. 59.

[3] Isto, str. 75.

[4] Isto, str. 77.

[5] Isto, str. 77-78.

[6] Isto, str. 83.

[7] Isto.

[8] Isto, str. 88.

[9] Isto, str. 89.

[10] Isto, str. 94.

[11] Isto, str. 99.

[12] Isto, str. 100.

[13] Isto, str. 106.

[14] Isto, str. 107.

[15] Isto, str. 117.

[16] Isto, str. 118.

[17] Isto, str. 120.

[18] Isto, str. 121.

[19] Isto, str. 123.

[20] Isto, str. 124.

Izvor: Crkva na kamenu