Ima nekoliko ključnih trenutaka u životu prve Crkve koji su, vjerujem, definirali i psihološki i svaki drugi profil apostola, a onda preko njih i Crkve kao institucije. Isusova smrt ih je do kraja zbunila i razuvjerila od svega onoga u što su do toga trenutka vjerovali. Uskrsnuće ih je vratilo u život, a Uzašašće opet bacilo u strah, da bi ih Pedesetnica stavila u tračnice koje vode u povijest koju svi mi sada poznajemo.
Svaki od apostola odazvao se Isusu na njegov poziv, svaki je bio vjeran koliko je to znao i razumio njegov nauk onoliko koliko je mogao. No, Bog poznaje narav ljudsku bolje nego čovjek, pa tako i dopusti da se u jednom trenutku čovjek podigne primjetno zadivljen vlastitim znanjem i sposobnošću, dok u drugom trenutku čovjeka pusti da se sam sroza potpuno do dna i da sam shvati koliko je slab i uistinu potreban Božje milosti za bilo što učiniti. I tek kada preda Bogu svaki dio sebe, tada počinje istinski rad za Gospodina, plodovi se molitve počinju očitovati, a s druge strane napasti bivaju sve veće. Ali onaj tko je rođen od Boga, toga je svjestan i to zna, zna također i da ga se zli ne dotiče.
Pred nama su dani iščekivanja Pedesetnice. Po mnogim se župama podjeljuje sakrament potvrde. Neka svima nama to bude poticaj da i mi činimo za Gospodina ono što on od nas traži, da molimo Duha Svetoga da i nas postavi u tračnice koje vode prema Kraljevstvu nebeskom.
Don Ivan Marčić
Izvor: Crkva na kamenu
