DONJI MALI OGRAĐENIK/ČERIN – U dogovoru sa čerinskim župnikom fra Tihomirom Bazinom, u subotu, 1. listopada 2016., biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić predvodio je u Donjem Malom Ograđeniku u čerinskoj župi u Broćanskom dekanatu večernju Svetu misu pod kojom je u kapelici namijenjenoj sv. Jeronimu blagoslovio novi kameni oltar i zajedno s time svetohranište, ambon, reljef sv. Jeronima u svetištu, i četrnaest vitraja na kojima su izrađene postaje Križnoga puta. Mještani su o tome razgovarali i ranije, prvo s prijašnjim župnikom fra Darijom Dodigom, kao i sa sadašnjim fra Tihomirom.
Biskup Perić je, nakon župnikova pozdrava, u početku Svete mise najprije blagoslovio križne postaje idući kroz crkvu, izgovarajući naslove postaja i škropeći ih blagoslovljenom vodom. Pjevao je pod Sv. misom župni zbor pod vodstvom prof. Katje Krolo-Šarac, udane za prof. Ivicu Šarca iz toga mjesta, a predaju na Sveučilištu u Mostaru. Profesor Ivica redovit je gost na stranicama Crkve na kamenu „Iz naše prošlosti“. A više je dječaka posluživalo oko novoga oltara.
Biskup Perić je u propovijedi govorio o sv. Jeronimu koji je podrijetlom iz ovih naših ilirskih krajeva, od Stržnja do Štrigove, prije doseljenja Hrvata u stoljeću sedmom. „Kao bistra dječaka bogati ga otac poslao na tadašnje gimnazijsko i sveučilišno školovanje u Rim. I našao mu izvrsna učitelja Donata. Jeronim je skupljao znanje i svojom naravnom talentiranošću i svojom osobnom marljivošću. E da je takav bio i u moralnom pogledu! Tu je negdje prije svoje 20. godine ‘posrnuo’, kako sam piše. I živio neurednim životom. I teško se razbolio. Smrt pred očima. Jeronim se ozbiljno zamislio i prepao. Ali Providnošću Božjom opredijelio se za krštenje i postao kršćanin, ne samo imenom nego i životom. I posve ozdravio“, kazao je biskup Perić te nastavio: „Putovao je – na ćaćin račun – Galijom, Germanijom, Italijom. Prebacio se na Istok, u Antiohiju. Neko je vrijeme proveo i u pustinji, proučavajući hebrejski jezik. Vratio se u Antiohiju gdje ga je primijetio biskup Paulin. I nekako ga nagovorio da ga zaredi za svećenika. I zaredio ga. I zamolio ga da ga prati u Rim u službeni pohod papi Damazu I. (366.-384.), s kojim je raspravljao o „antiohijskom raskolu“. Jeronim jednako zna latinski i grčki“.
Biskup Perić je potom kazao da je u Rimu Papa primijetio Jeronimovu vjernost i inteligenciju te ga uzeo ga sebi za tajnika i zamolio ga da dotjera Novi Zavjet na latinskom jeziku. „U uporabi je bio starinski latinski prijevod nazvan Itala. Jeronim se dao na posao i odlično ga obavio na veliko zadovoljstvo Damazovo. Onda se dao na prevođenje cijele Biblije. Prijevod nazvan Vulgata – pučko izdanje. U to je papa Damaz umro, a Jeronim se otisnuo ponovo na Istok, ovaj put u Betlehem, gdje je proveo više od 20 godina prevodeći i tumačeći Sveto Pismo. Zaslužio je naslov najvećega učitelja u tumačenju Biblije. Umro je nasitivši se patnje ali zadovoljan radom za Crkvu Božju“, kazao je, između ostaloga. biskup Perić.
Nakon propovijedi biskup Perić je blagoslovio oltar prikazavši Svetu misu za sve mještane, za dobročinitelje ove crkve i oltara, za sve žive i pokojne, za pok. Jerku Šarca (+2001.), pukovnika, koji je zaslužan za temelje crkve još za komunizma. Na kraju biskup Perić je zahvalio mještanima na velikodušnu daru.
Kako je Jeronim Sofronije (347.-420.), sin Euzebijev, otišao iz Stridona, tj. iz Stržnja kod Šuice iz ovih krajeva, postao svetac i doctor maximus – najveći učitelj na području Svetoga Pisma, ni Duvanjska ni Mostarska biskupija nije mu posvetila ni kapelice kamoli katedrale. Fra Petar Bakula u svome Šematizmu iz 1867., str. 147, piše da bi Stržanj, na izvoru rijeke Šuice, mogao biti upravo taj Stridon, za koji Jeronim piše da je bio „na granici Panonije i Dalmacije“. Možda nije rodom iz Stržnja, nego iz Žajane kod Rijeke. Žejana bi došla od Eusebiane, bogate imovine Jeronimova oca Euzebija. Ali kako će Panonija graničiti s Dalmacijom kod Rijeke? A možda je rodom iz Štrigove/Stridona kod Čakovca, kako je još 1752. pisao vlč. Josip Bedeković, pavlin, koji je u mjestu podigao crkvu u čast sv. Jeronimu. Koliko je takvih teza nastajalo, toliko ih je i palo. Nitko živ ne zna gdje je bio taj grad Stridon koji su Avari srušili i koji više nikada nije obnovljen.
Izvor: Crkva na kamenu/KTA
