MOSTAR – U nedjelju, 17. srpnja 2016., pod večernjom sv. Misom u 18 sati u prepunoj franjevačkoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Mostaru redovničko franjevačko odijelo obukla su jedanaestorica novaka naše Provincije i tako započeli godinu novicijata, odnosno godinu kušnje, razdoblje upućivanja u redovnički život po pravilu sv. Franje.
Dva kandidata došla su u novicijat nakon završetka Franjevačke klasične gimnazije u Visokom:
Fra Ivan Crnogorac iz župe Bezgrješnog začeća BDM – Posušje,
Fra Robert Radić iz župe Sv. Mihovila Arkanđela – Drinovci,
A devetorica su u novicijat ušla nakon provedene godine postulature u samostanu u Mostaru:
Fra Slavko Anđelić iz župe Sv. Kate – Grude
Fra Fran Ćorić iz župe Sv. Ante Padovanskoga – Humac
Fra Marko Galić iz župe Uznesenja BDM – Široki Brijeg
Fra Ivan Malić iz župe Navještenja BDM – Velika Gorica
Fra Marin Mikulić iz župe Sv. Petra i Pavla – Kočerin
Fra Đuro Ravenšćak iz župe Sv. Martina – Dugo Selo
Fra Ivan Tomić iz župe Sv. Mateja – Mostar
Fra Slaven Tomić iz župe Sv. Ante Padovanskoga – Humac
Fra Mate Zlomislić iz župe Bezgrješnog začeća BDM – Posušje.
Obred oblačenja predvodio je provincijal fra Miljenko Šteko u koncelebraciji s generalnim definitorom fra Ivanom Sesarom, generalnim vikarom don Željkom Majićem, provincijskim vikarom fra Ivanom Ševom, gvardijanom fra Ikom Skokom, dosadašnjim meštrom postulanata, a od sada meštrom novaka, fra Stankom Mabićem, te još s oko četerdesetak svećenika. Poseban gost ovog slavlja bio je apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto, koji je predslavio sv. misu i uputio riječi pozdrava, čestitke i ohrabljenje kandidatima koji oblače franjevački habit i žele iz bližega slijediti Krista po primjeru sv. Franje. Potaknuo ih je da poput Marije budu do nogu Isusovih i upijaju njegove riječi, razlažući evanđeoski tekst današnje nedjelje o Marti i Mariji.
Na slavlju su nazočili predstavnici pravoslavne Crkve iguman i još jedan kaluđer iz manastira u Žitomisliću.
Homilija provincijala fra Miljenka Šteke:
“Razmišljam o riječima ovog prvog čitanja (Post 18,1-10a), o čudu, o Abrahamu, o Sari, o djetetu… Razmišljam o Crkvi i redovničkoj zajednici u njoj. Za svaku redovničku zajednicu velika je radost kada vidi da se njezini redovi pomlađuju i obogaćuju novim snagama. Opstanak i pomlađivanje redovničkih i svećeničkih zajednica sami po sebi su gotovo neka vrsta čuda. Naime, znamo da se sve životne zajednice na svijetu – počevši od biljnih do ljudskih – pomlađuju prirodnim rađanjem, a kod svećeničkih i redovničkih zajednica nema tog prirodnog rađanja, a one se ipak pomlađuju i opstaju. Kako se to događa? Sam Gospodin Bog se brine za to! On je taj koji u srcima mladih ljudi zapali želju da ostave sve – čak i obitelj kao naravnu zajednicu ljudskog roda – i da krenu ovim putem! Daje im sve što je potrebno na tom putu i stalno ih podržava svojom milošću. Zanimljivo je kako se Bog zna služiti raznim načinima kad u nekom mladom srcu želi probuditi tu želju. Nekoga zovne izravno sâm, kao što je pozvao našega sv. Utemeljitelja Franju Asiškoga. Nekoga potakne nekim događajem. Nekoga zovne preko neke druge osobe…
No, bez obzira na koji je način došao prvi poticaj, svako se zvanje mora tijekom vremena pročistiti i iskristalizirati u dvije dimenzije: poslušnost Božjoj volji i rad na spasenju drugih. To su dvije neizostavne dimenzije zvanja. Nije zvanje traženje životnog skloništa za sebe. Nije zvanje traženje načina da čovjek spasi samo svoju dušu. To je premalo a i neostvarivo je, jer nitko ne može spasiti svoju dušu, ako se ne dadne i ne živi i za drugoga…
Ozbiljnost ove zadaće svaki put nam se doziva u pamet u sv. Misi kad čujemo Isusove riječi: Ovo je moje Tijelo koje se predaje za vas… Ovo je moja Krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude… Biti od Boga pozvan i odazvati se, znači ništa manje nego moći s Isusom reći: Evo, tu sam čitavim životom, predajem svoj život za spas svijeta!
Braćo i sestre, ovakav čin predanja učinili su sveci o kojima Pavao govori u današnjemu čitanju (usp. Kol 1, 24-28), a neki od njih su u našoj povijesti to popratili riječima čak sličnim Isusovim riječima kojima je ustanovio presv. Euharistiju. Tako čitamo kod sv. Ursule (Uršule) Ledochowske (1965.-1939.) ove riječi: ‘…Uzmite… moje snage, one vam stoje na raspolaganju… Uzmite moje sposobnosti, moj talent… moje srce da ono svojom ljubavlju ogrije i osvijetli vaše biće… Uzmite i blagujte moje vrijeme, neka ono pripada vama… Ja sam vaša kao što je Isus u hostiji moj.’ Svako pravo duhovno zvanje je već svojim postojanjem jeka onoga što je Isus govorio i radio.
Mi večeras – kako već rekoh u početku – nazočimo jednome malome čudu. Ovih 11 mladića dobilo je na određen način od Boga poticaj da stupe u Franjevački red i u njemu služe Bogu po primjeru sv. Franje. Naša franjevačka provincija nije rodila te mladiće, a oni joj se ipak sinovski pridružuju kao da ih je rodila. Ne moramo uopće i nikada znati sve pojedinosti što ih je potaklo i kako se dogodilo da su došli ovamo. Ali smo uvjereni, ako budu surađivali s Božjom milošću, Bog će izvesti u njima ono što je naumio. Mi kao redovnička zajednica, zajedno s vama, dragi roditelji, i još šire: kao vjernička zajednica, moramo učiniti ono što je na nama: moliti i moliti za ove mladiće i buduće koji će doći.
Dragi kandidati za novicijat!
Razgovarajući s vama i promatrajući vas, čvrsto se nadam da ste došli nošeni željom slijediti Krista kako ga je slijedio sv. Franjo. Ako ste došli nošeni tom željom, onda je naša franjevačka zajednica silno obogaćena vašim dolaskom. Onda ste došli zajedno s nama voditi svakodnevni boj za osobnu svetost. Onda ste došli boriti se za profil kršćanina kako nam ga Gospodin nudi u Evanđelju, boriti se za profil redovnika kako nam ga Franjo nudi u svom Pravilu koje je posve nadahnuto i natopljeno Evanđeljem! Boriti se za profil Crkve kao čiste zaručnice Kristove.
Zato vam najprije izričem dobrodošlicu u našu zajednicu hercegovačkih franjevaca, a odmah nakon toga čestitam vam na hrabrosti. I Kažem: samo hrabro naprijed. Ne bojte se teškoća. Tko god svoj život preda u Gospodinove ruke, moći će radosno na koncu života reći sa sv. Pavlom: ‘Znam komu sam povjerovao.’ (2 Tim 1,12)
U novicijatu ćete imati učitelje koji će vas polako i sustavno uvoditi u franjevački način života. Upoznat ćete poteškoće koje vas čekaju, ali i bogatstvo sredstava za nadvladavanje teškoća. Naučit ćete da Krist ne voli umanjivati čovjekov životni križ, nego radije ojačava leđa koja će ga nositi. To vas ne smije obeshrabriti, jer od onoga koji vas neizmjerno ljubi imate trajno jamstvo da teret nikada neće biti veći od snage koja vam je darovana. Zar nam svima treba nešto više od toga?
Ima nešto čemu ćete se moći posebno radovati: kad se pobliže upoznate s pojedinim franjevačkim svecima – a preporučujem vam da svakoga dana barem nešto od toga pročitate, barem od sv. Bonaventure život prve Franjine zajednice, – upoznat ćete kako su svi bili sveti na svoj način. Svi su bili pravi planinari svetosti, osvojili su svoje vrhunce svetosti. Ali zapazit ćete da ima još načinȃ kako se može postati svet, drugim riječima da ima još vrhunaca svetosti na koje se nitko nije popeo. Bog je ovoj našoj Zajednici darovao tolike milosti vrhunaca. Oni čekaju i vas da ih osvojite, da se na njih popnete. Želim vam da već sada u novicijatu počnete ozbiljno trenirati ‘svetačko planinarenje’, penjanje na vrhunce svetosti. A borba za svetost traje do zadnjega daha!
Zato se trudite iz svih snaga. A to znači: ništa manje nego založiti sav svoj bitak i imetak! Kraljevstvo nebesko je dar, poklon Božje dobrote i milosrđa. Ali taj dar može primiti samo onaj tko je već založio svoj zemaljski život. Valja prvo staviti Bogu potpuno na raspolaganje zemaljski, da bismo baštinili nebeski.
Draga mlada braćo, Isus se silno raduje kad neka mlada duša donese u Crkvu svoje snage i stavi ih na raspolaganje za služenje. Vi ste tek redovnički početnici. Još se trebate učvrstiti u volji na putu kojim ste krenuli. Cijela će zajednica naše Provincije, vaši dragi roditelji, vaši najbliži i toliki znani i neznani u našoj Crkvi moliti za vas da ustrajete dokraja.
Sjećajte se Isusovih riječi: „Svaki koji radi mene ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili njive, stostruko će primiti i baštiniti život vječni.“ (Mt 19,29). Evo, učinimo zajednički sve što možemo učiniti da se ove riječi na vama potpuno ispune. Hvala fra Stanku, fra Mati i čitavoj ovoj zajednici u Mostaru, na čelu s gvardijanom fra Ikom, koja vas je kroz ovu godinu postulature pratila. Vašu mladenačku radost s kojom ste živjeli ovdje, ponesite u Novicijat i podijelite s braćom s kojom ćete živjeti.
Dragi roditelji naših kandidata! Vaše se obitelji na neki način životno pridružuju ovoj Zajednici. Dobro nam došli preko svojih sinova. Znam da ovakvi događaji ne mogu proći bez koje vaše suze. Ali, s tim suzama radosnicama vi zalijevate najljepša nebeska stabla! Bog vas sve blagoslovio! Amen.”
Pred homiliju na prozivku kandidati su odgovorili njihovim “Evo me!” Nakon homilije uslijedio je obred oblačenja. Nuncij Luigi Pezzuto je blagoslovio habite, a provincijal fra Miljenko ih predao novacima, a u oblačenju su im pomogli gvardijani, meštar, župnici rodnih župa kao i još neki fratri.
Potom su sva braća čestitala novim fratrima, što je izazvalo mnoge suze radosnice ne samo kod rodbine nego i kod ostaloga Božjega puka.
Na kraju misnog slavlja riječi pozdrava, čestitke i zahvale uputio je mostarski gvardijan fra Iko Skoko, naglasivši da su zvanja plod naše molitve i Božjeg dara. Ustvari, ovi mladići su čudo od Božjeg dara. Bog nas je obdario jedanaestoricom mladića na čemu mu od srca zahvaljujemo. Ista zahvala je upućena odgojiteljima u Visokom i Mostaru, roditeljima i svima onima koji mole za duhovna zvanja.
Na sv. Misi prekrasno je pjevao zbor naših bogoslova. Liturgijskom asistencijom, u kojoj su sudjelovali naši bogoslovi, ravnao je fra Perica Ostojić a Evanđelje pjevnim glasom navijestio fra Antonio Šakota.
Poslije sv. Mise fratri, časne sestre, obitelji, rodbina i prijatelji novaka nastavili su druženje u samostanskom klaustru. Nakon toga novaci su sa svojim meštrom fra Stankom krenuli put Humca u novicijat.
Neka im Bog blagoslovi svaki korak u redovničkom životu!
Izvor: Crkva na kamenu/Franjevci.info
