Marija reče: “Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje! Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.” Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući (Lk 1,46-56).
Marijin Hvalospjev Bogu Veliča – Magnificat donosi jedino sv. Luka u svome Evanđelju. U Njemu je sadržan sažetak svih starozavjetnih molitava i psalama, koje je vjerni Židov upućivao svome Bogu u svojim smjernim molitvama. Sva obećanja koja je dao Bog vjernima svojim, odnose se i na Blaženu Djevicu Mariju. Marija je bila toga svjesna pa stoga u svome hvalospjevu upućuje svoju zahvalnu pjesmu Bogu. Pobožni Židovi učili su psalme napamet, jer su bili svjesni da redci psalama opisuju svaku životnu situaciju i odnose između Boga i čovjeka, čovjeka i Boga, kao i međuljudske odnose. A iznad svega moljenjem psalama, ljudska duša je u izravnom odnosu s nadahnutom Božjom riječi – Svetim Pismom.
I u Marijinu srcu i na usnama bila je prisutna molitva i meditacija nad svetopisamskim molitvama psalama. Marija je veličanstvena po tome što srcem razumije da je duša najveći Božji dar čovjeku, i da je po duši kroz čitav život primila neizmjernu Božju milost. Svjesna je djelatnosti te iste milosti u svome životu. Zato Marija – puna pouzdanja – veliča i slavi Gospodina jer zna da je njegova dobrota neizmjerna prema svima koji ga ljube jer Bog je velik i on je prvi koji je nas uzljubio. Marijina duša hvali i slavi Boga za svu njegovu dobrotu koju je iskazao svom Izabranom narodu. Marija srcem i dušom vjeruje da je Bog jedini koji nudi svoje spasenje i koji spašava, on izbavlja iz svih tjeskoba, sumnji i nemira, stoga ga hvali i slavi i duhom i dušom. Unatoč uzvišenosti izabranja da upravo ona bude Spasiteljeva i Mesijina majka, a o tome je sanjala svaka židovska žena, Marija ostaje ponizna, malena i neznatna službenica Božja, ali je pred Bogom velika i uzvišena. Svjesna je da ničim nije zaslužna da od Boga bude izabrana. Bog je pogledao na njezinu neznatnost i poniznost, stoga ju je i izabrao za majku svoga Sina. Kao što Sveto Pismo više puta ističe, Bog bira slabe da posrami jake, jer ne gleda kao čovjek, nego što je u srcu. Marijino srce je bilo u svemu ponizno i skrušeno, a iznad svega Bogu poslušno i predano. Stoga je bila dostojna biti izabranica Božja, začeti, nositi i roditi Sina Božjega, Isusa Krista.
Marijina neznatnost i poniznost odlika je čitava njezina života. Nitko je nije nadmašio u poniznosti jer je bila spremna dati cijelu sebe Bogu, da on može djelovati. Marija je bila ponizna i u svim zadaćama žene i majke obitelji, kao tolike obične i jednostavne žene u Nazaretu. Ona se držala po strani i za vrijeme Isusova javnog djelovanja. Nije se nikada hvalila da je ona Isusova majka ili da je upravo ona zaslužna za pojedina djela ili riječi koja je Isus činio. Zbog toga je svi naraštaji do dana današnjeg u molitvi i čašćenju nazivaju blaženom. Tko se dakle ponizuje u Božjim očima, Bog njega obdaruje raznim darovima i svojim blagoslovima. Marijinu smjernost i poniznost Bog nagrađuje da je svi ljudi nazivaju blaženom. U svome hvalospjevu Marija zahvaljuje Bogu na svim primljenim dobročinstvima koja je od njega primila kroz čitav život. Zna da sve što posjeduje ima zahvaljujući Božjoj dobroti i ljubavi. Bog daje svakom čovjeku i više nego što mu je potrebno stoga je zahvalnost za sve to vrlina koju treba svatko posjedovati i njegovati.
Don Davor Berezovski
Izvor: Crkva na kamenu
