Ispovijesti sv. Augustina

Gdje sam našao istinu, ondje sam našao Boga

Foto: Sv. Augustin i sv. Monika - vaticannews.va

“Gdje sam naime našao istinu, ondje sam našao Boga svog, samu istinu” (10,24,35). Tko ljubi Boga, ljubi istinu, a laž je sotonino djelo. “Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio” (10,27,38). Bolje je ikada, nego nikada doživjeti obraćenje, ali nemamo razloga svojevoljno odgađati milosno vrijeme. “Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću” (10,27,38). Bog uporno zove, a čovjek ponekada još upornije zatvara uši. “Daj mi što zapovijedaš pa zapovijedaj što hoćeš! (10,29,40). Dužni smo moliti za svoje milosno stanje. “Premalo te naime ljubi onaj koji uz tebe ljubi nešto što ne ljubi zbog tebe” (10,29,40). Jasno, iz ovoga vidimo kako svi premalo ljubimo Boga. “Jedina nada, jedino pouzdanje i jedino čvrsto obećanje je tvoje milosrđe” (10,32,48). Bez Božjega milosrđa čovjeku bi preostalo jedino beznađe. “Kad mi se dogodi da me više dira samo pjevanje nego riječi koje se pjevaju, onda ispovijedam grijeh koji zaslužuje kaznu, i tada bih volio da ne čujem pjevača” (10,33,50). Ovo nam se često događa na liturgijskim slavljima. Milozvučna melodija i propovijed kao da su u prvome planu. “Drugo je brzo ustati, a drugo je uopće ne pasti” (10,35,57). Trebamo se boriti da uopće ne padnemo, ali ako nam se to i dogodi, važno je brzo ustati. “Gospodine, ti koji jedini vladaš bez nadutosti” (10,36,58). Oholost je pokretač svakoga zla. Ona je protivna Bogu, a sinonim je za đavla. “Više me veseli sama istina nego pohvale” (10,37,61). Nama je često draže čuti pohvale, nego istinu. “Ne želim da moj hvalitelj ima drugo mišljenje o meni nego ja” (10,37,61). Iako smo svjesni svoga jadnog stanja, volimo biti obasipani pohvalama bez pokrića. “Zaklinjem te, Bože moj, pokaži mi mene samoga” (10,37,62). Svakodnevni ispit savjesti pomaže nam upoznati same sebe. “Naše znanje uspoređeno s tvojim znanjem samo je neznanje” (11,4,6). Veliki je Sokrat rekao “Znam da ništa ne znam – Scio me nihil scire“, te se time dobrano približio istini o sebi. “Tri su vremena, sadašnje u prošlosti, sadašnje u sadašnjosti, sadašnje u budućnosti. Sadašnjost u prošlosti je pamćenje, sadašnjost u sadašnjosti je gledanje, sadašnjost u budućnosti je očekivanje” (11,20,26). “Ima ionako malo stvari koje se ispravno govore, a više ih je koje se neispravno govore” (11,20,26). Svijet je pun obmana, pretvaranja i laži. “Jao meni, koji ne znam ni što ne znam!” (11,25,32). Veliki umnici znaju koliko ne znaju, a maloumnici misle (znaju) da sve znaju. “U grešnoj bolesti više žeđaju nego što mogu popiti” (11,30,40). Velik su problem čovjekove “gladne oči”, i to ne samo s obzirom na hranu i piće, nego i na sve što nas okružuje. “Siromaštvo ljudskoga uma ponajviše je bogato riječima” (12,1,1). Ljudski govor često sliči na obično brbljanje i blebetanje, tako da te riječi nemaju nikakvu vrijednost. Štoviše, štetne su. “Nije isto živjeti i mudro živjeti” (13,2,3). Složit ćemo se kako nije isto jesti (otrovnu hranu) i dobro jesti. Tako je i s našim životom. “Nadutost oholosti, naslada požude i otrov radoznalosti, to su sklonosti mrtve duše, jer ona ne umire tako da ostaje bez ikakve sklonosti: ona umire odstupajući od izvora života i tako se prepušta ovome prolaznome svijetu i prilagođuje se njemu” (13,21,30). Zanimljivo da Augustin uz oholost i požudu stavlja i radoznalost, smatrajući ih sklonostima mrtve duše. Poticana od medija, opačina radoznalosti danas je sveprisutna. “Kad ljudi neznalice i nevjernici […] primaju tvoje sinove da ih tjelesno okrijepe ili u nekoj potrebi sadašnjega života pomognu, a ne znaju zašto to treba činiti i u koju svrhu, onda niti oni ove hrâne niti ovi od onih primaju hranu […], jer duša se hrani onim što je veseli” (13,27,42). Smisao svega našega djelovanja mora završiti u Bogu. Bez toga cilja, sve je bezvrijedno.

Božo Goluža (priredio)

Izvor: Crkva na kamenu