Prelazimo na knjigu Učitelji. Oci i pisci prvoga tisućljeća. “Nepravda je uvelike prisutna u ‘ljudskoj pravdi’.”[1] Benedikt XVI. citira Boetija: “Istinsku sreću čovjek može doživjeti samo u svojoj nutrini. Zloća nema moći protiv mudrosti. Njezina se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom. Navodni uspjeh zlih pokazuje se stoga kao lažan.”[2] Papa dalje nastavlja. “Tri su glavne čovjekove napasti: napast samopotvrđivanja i želje da se sebe stavlja u središte, napast čulnosti, te napast srdžbe.”[3] Papa Benedikt citira svoga prethodnika Ivana Pavla II.: “Europa je u 20. stoljeću doživjela nazadovanje kakva nije bilo u napaćenoj povijesti čovječanstva”.[4] Papa Benedikt dalje nastavlja. “Ljubav vidi više nego razum.”[5] “Katedrale nisu srednjovjekovni spomenici, nego kuće života.”[6] Benedikt XVI. citira svetoga papu Grgura I. Velikoga: “Propovjednik mora svoje pero umočiti u krv svojega srca; tako će uspjeti doprijeti i do uha bližnjega.”[7] Papa Benedikt dalje nastavlja. “Kao što se Boga mora ljubiti kontemplacijom, tako se bližnjega mora ljubiti djelovanjem.”[8] “Vrhunac slobode je reći Bogu ‘da’, a ne reći mu ‘ne’.”[9] “Snošljivost koja ne bi više znala razlikovati dobro od zla postala bi zbrkana i samouništavajuća.”[10] “Krist nam pokazuje da svijet mora postati liturgija, slava Božja.”[11] “Samo nas nada čini sposobnima živjeti ljubav.”[12] “Pospješujući širenje kulture kršćanstvo promiče čovjekov napredak.”[13] “Vjera nam je često mlaka i birokratizirana.”[14] “Crkva živi u osobama i onaj tko želi upoznati Crkvu, shvatiti njezino otajstvo, mora promatrati osobe koje su živjele i žive njezinu poruku, njezino otajstvo.”[15] “Pohlepa je korijen svih zala.”[16] Papa Benedikt citira Ambrozija Autperta: “Po zemljinu tlu razno oštro trnje niče iz različita korijenja; u čovjekovu srcu, naprotiv, trnje svih poroka potječe iz istoga korijena, iz pohlepe.”[17] Papa dalje nastavlja. “Za svakoga čovjeka vrijedi obveza boriti se: protiv pohlepe, protiv želje za posjedovanjem, za pokazivanjem i protiv lažna poimanja slobode kao mogućnosti da se svime raspolaže po vlastitomu nahođenju.”[18] “I bogataš mora pronaći pravi put istine i ljubavi.”[19] “Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku, ali je ta slika prekrivena tolikom prljavštinom grijeha da se od nje Bog više gotovo ne nazire.”[20] “Ako svatko ide za onim što mu se hoće, društvo na taj način ne može funkcionirati.”[21] Papa citira Teodora Studitu: “Čovjek se treba oduprijeti napasti da se vlastita volja uzima kao vrhovno životno pravilo.”[22]
Božo Goluža (priredio)
[1] Benedikt XVI., Križni put, Verbum, Split, 2011., str. 12.
[2] Isto, str. 13.
[3] Isto, str. 19.
[4] Isto, str. 22.
[5] Isto, str. 27.
[6] Isto, str. 33.
[7] Isto, str. 42.
[8] Isto, str. 57.
[9] Isto, str. 61.
[10] Isto, str. 63.
[11] Isto, str. 64.
[12] Isto, str. 70.
[13] Isto, str. 82.
[14] Isto, str. 83.
[15] Isto, str. 85.
[16] Isto, str. 87.
[17] Isto, str. 87-88.
[18] Isto, str. 88.
[19] Isto.
[20] Isto, str. 95.
[21] Isto, str. 106.
[22] Isto.
Izvor: Crkva na kamenu