Aurelije Augustin, Ispovijesti, KS, Zagreb, 2002.
“Što god postoji, dobro je, a ono zlo kojemu sam tražio podrijetlo, nije biće, jer kad bi bilo biće, bilo bi dobro” 7,12,18 (str. 125).
“Tvoja [Božja] se pravednost ne sviđa nepravednicima” 7,16,22 (str. 127). Upravo stoga nepravednici odbacuju Boga, smeta im.
“Ludosti nad ludostima i ispraznosti nad ispraznostima, stare prijateljice moje” 8,11,26 (str. 150).
Augustin ovako opisuje svoju majku sv. Moniku: “Moja majka, po odjeći žena, po vjeri muškarac, po sigurnosti starica, po ljubavi majka, po pobožnosti kršćanka” 9,4,8 (str. 159). I danas ima majki s ovim karakteristikama.
“Kao što laskavi prijatelji iskvare, tako svadljivi neprijatelji često poprave čovjeka” 9,8,18 (str. 165). Unatoč ovomu načelu, mi uglavnom više volimo laskavce, nego one koji nas prekoravaju.
“O kad bi ljudi spoznali da su samo ljudi!” 9,13,34 (str. 173). Uvijek je čovjek sebe izdizao iznad onoga što stvarno jest. A danas kao da je nadmašio samoga sebe, te kao nikada u povijesti misli da može sve i da je zapravo pravo božanstvo.
“Sve ostale stvari ovoga života toliko manje zaslužuju da se za njima plače koliko se više plače, i toliko više zaslužuju da se za njima plače koliko se manje plače” 10,1,1 (str. 177). Kako smo često nesretni zbog nekakvih bezvrijednih sitnica!
“Rod su radoznali, željan da upozna tuđi život, ali lijen da popravi svoj!” 10,3,3 (str. 178). Eto, ljudi su uvijek željeli zavirivati u “tuđe dvorište” i gledati tuđe mane. To nas ne čini sretnima, nego rad na popravljanju samoga sebe usrećuje čovjeka.
“Dobra u meni tvoje su djelo i tvoj dar, a zla u meni moji su grijesi i tvoji sudovi” 10,4,5 (str. 179). Bog nam svojih dobara daje u izobilju. Ukoliko ih više iskoristimo, utoliko ćemo biti sretniji.
“Pamćenje je dakle kao želudac duše” 10,14,21 (str. 187).
“Ono dakle što bismo potpuno zaboravili ne bismo uopće mogli tražiti ni kao izgubljeno” 10,19,28 (str. 192). I ovo je dokaz da je čovjek po svojoj naravi religiozno biće.
“Moje tijelo živi naime po mojoj duši, a moja duša živi po tebi [Bogu]” 10,20,29 (str. 192).
“Blaženi je život radost u istini” 10,23,33 (str. 194). Doći do istine znači doći do Boga, a to znači imati blažen život.
“Vidio sam mnogo ljudi koji hoće prevariti drugoga, ali nikoga koji bi htio biti prevaren” 10,23,33 (str. 194).
“Kako ne žele biti prevareni, ne žele ni da im se dokaže da su na krivom putu” 10,23,34 (str. 195). Teško prihvaćamo kritiku i upozorenja pa i ona dobronamjerna.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
