Prelazimo na knjigu Križni put. “Ne smijemo uspjeh pretpostaviti istini.”[1] Joseph Ratzinger (papa Benedikt XVI.) u mnogim svojim knjigama ističe važnosti istine. Danas se naglašava važnost uspjeha, a do istine se često premalo drži. “Znakovi vlasti moćnika ovoga svijeta često su poruga istini, pravdi i ljudskome dostojanstvu. Njihove geste i velike riječi samo su napuhane laži i sami su na sramotu zadaći koja im je povjerena, a to je služenje općemu dobru.”[2] Moćnici ovoga svijeta često se ne obaziru ni na koga i ni na što. Laž se pokušava zapakirati u celofan i prodati se narodu kao nešto pozitivno. Važno je nešto ili nekoga dobro prezentirati, a što tu nema nikakve vrijednosti, kao da nikoga ne zanima. Za ovaj posao osnivaju se agencije, a neki ovo smatraju časnom znanošću. O općemu dobru da i ne govorimo. Mnogi će, doduše, pričati o općemu dobru, ali to je najčešće samo dimna zavjesa. “Oholost kojom se želimo odvojiti od Boga ne tražeći ništa osim nas samih, zapravo je pobuna protiv istine, u želji da postanemo sami svojim bogom.”[3] Ova naša civilizacija kao takva postala je ohola. Znači, nije u pitanju neki pojedinac, nego društvo kao takvo. “Ohola zamisao da možemo proizvesti čovjeka učinila je od ljudi trgovačku robu koja se kupuje i prodaje.”[4] Iako se mnogi zaklinju u ljudska prava, govore o humanosti, često je čovjek u modernom društvu na zadnjem mjestu – jeftina roba. “Samo srcem možemo vidjeti Isusa. Samo nam ljubav otvara oči i čisti nas. Samo nam ljubav daje prepoznati Boga koji je sama ljubav.”[5] “Velike ideologije, želeći ukloniti Boga, završavaju uklanjanjem čovjeka.”[6] Ovo smo vidjeli u prošlom stoljeću: komunizam, fašizam i nacizam, uklanjajući Boga, uklonili su čovjeka – stotine milijuna pobijenih. Najgore stoljeće u povijesti čovječanstva. “I u ovom času povijesti proživljavamo zamračenje Boga. Po bezmjernoj patnji i ljudskoj zloći lice Božje izgleda zatamljeno, neprepoznatljivo. Ali upravo se na Križu Isus dao prepoznati. I odatle je pobijedio.”[7] Mnogi se trude zamračiti Božje lice, ali Bog nam se otkriva, objavljuje na križu, u patnji. “Tamo gdje je Isus pokopan groblje se preobražava u vrt, u vrt iz kojega je istjeran Adam. Grob u vrtu nam javlja kako vlasti smrti dolazi kraju.”[8] U Adamovu vrtu čovjek bijaše poražen, a u Kristovu vrtu čovjek je oslobođen. “Nad časom teške tuge, velika zamračenja i očaja, sja otajstveno svjetlo nade.”[9] Kršćanstvo je vjera nade. Prema tomu, sva zla koja se i danas u svijetu događaju nemaju zadnju riječ, jer je Krist pobijedio zlo i čovjeku širom otvorio vrata nade.
Božo Goluža (priredio)
[1] Joseph Ratzinger, Križni put, Verbum, Split, 2006., str. 14.
[2] Isto, str. 20.
[3] Isto, str. 26.
[4] Isto, str. 27.
[5] Isto, str. 44.
[6] Isto, str. 50.
[7] Isto, str. 81.
[8] Isto, str. 86.
[9] Isto.
Izvor: Crkva na kamenu
