Ako Krista ljubite

Foto: history.lds.org

Sve češće se u posljednje vrijeme susrećem s ljudima koji kažu da se trude istinski živjeti svoju vjeru i svoje kršćansko poslanje. I kao što je u zadnje vrijeme postalo moderno biti ateist, tako je s druge strane postalo moderno biti vjernik, kao nekakav odgovor. No, biti vjernik samo riječju ne znači puno, jer jedina riječ koja daje vjerodostojnost našoj vjeri jest Riječ, tj. Krist. I on je onaj koji daje vjerodostojnost svakom djelu i svakoj osobi.

Ljubiti i praštati, to su dva osnovna poziva na koja nas Krist sve zove, ne samo riječju, nego i primjerom. Ako Krista ljubimo, onda smo dužni čuvati njegovu zapovijed, a to je ljubav. Ovu ljubav često shvaćamo kao naivnu, onu koja dopušta da je se pregazi, ali nije. Ovo je ljubav koja ne uzvraća istom mjerom, i svakoj duši, ma koliko ona gruba bila, daje priliku da bude blizu ljubavi, daje joj priliku za spasenje, obraćenje i promjenu. Ali ako duša ne prima pouku, ako ne ljubi primjer koji joj je dan, onda i Krist kaže da je glavno svjedočanstvo otresti prašinu s nogu i otići. Nikada nismo vidjeli Krista da se negdje vratio nekome na nos nabiti nešto što je učinio, nego je pustio da vrijeme i Otac koji je na nebesima učine ono što je potrebno da bi svatko u pravom trenutku spoznao istinu. Pokušajmo u Kristov lik i njegovu osobnost uvrstiti sliku njega kako se poslije uskrsnuća vraća Kajfi, Ani, Herodu, Pilatu i cijeloj sviti onih koji su ga razapeli, pa im kaže da je uskrsnuo. Ne! Isus dolazi onima koji ga ljube. Svi oni su imali priliku, dobili oprost i primjer, ali biti blizu uskrsloga Krista rezervirano je za one koji ga ljube. Oni koji su vjerni ostali, oni baštine i vijenac slave.

Krista ljubiti znači ostati pod križem, upravo kao Ivan i Marija. Ljubiti i kada se čini da nitko ne ljubi, praštati kada se čini da nitko ne prašta. U svakom čovjeku vidjeti dušu koja žudi za spasenjem i želi biti blizu Ocu, makar se to i ne vidjelo u svakom trenutku. Krist toliko puta kaže i toliko puta primjerom pokazuje da nam plaća na nebu dolazi po tom da ljubimo one koji nas ne ljube i da praštamo onima koji nas progone. Makar nam i oduzeli dostojanstvo, čast i sve ono čovječno na nama, sjetimo se da su njemu prvom to učinili, ali se isto tako sjetimo da je on prije nas oprostio, da je nama oprostio, i da je od mrtvih uskrsnuo, te da poziva i nas živjeti u životu blaženih. Neka nam Gospodin bude milostiv i neka nas prati i čuva na putu praštanja i ljubavi.

Don Ivan Marčić

Izvor: Crkva na kamenu