Hoditi stopama Gospodnjim zadatak je koji se često čini potpuno nemogućim, ili u najmanju ruku nelogičnim i nespojivim s našim ljudskim razumom, koji u svakoj stvari treba i želi vidjeti konačni cilj i osjetiti izvedivost svega onoga što ga čeka na tom putu. Promotrimo tako neke od velikih ličnosti u povijesti spasenja koje su prohodale stazama kojima je hodao Bog. U svjetlu današnjega evanđelja (Mt 14,22-33), ja bih se osvrnuo na dva, a to su Mojsije i Petar. Pred obojicom je isti zadatak, zakoračiti u vodu s povjerenjem da će biti spašeni. Ne samo spašeni od smrti, nego da će po tom koraku u vodu ući u vječni život koji nam je zajamčen Kristovom žrtvom ako budemo vjerni.
Kako je nekada teško zamišljati ove likove u njihovoj slabosti. Onu kap znoja od muke i tjeskobe nakon poziva da zakorače prema vodi. Hoće li se more otvoriti? Hoću li potonuti? Zašto da hodam po vodi, ako mogu barkom doploviti na drugu stranu?
Zato što Bog hoće da hodamo po vodi. On hoće pokazati da smo svi u svom pozivu do te mjere osigurani njegovom zaštitom da nam ni morske dubine ne mogu ništa. Božja volja je ona koja će biti ispunjena, na ovaj ili onaj način. Hodati po vodi znači dati svjedočanstvo vjere da sve mogu u Isusu Kristu koji za mene čini sve ono što je potrebno da se po meni ostvaruje Kraljevstvo nebesko ovdje na zemlji.
Don Ivan Marčić
Izvor: Crkva na kamenu
