Petak po Uskrsnuću Gospodinovu prije podne. Kuća Marte i Marije i brata im Lazara, kojega je Isus probudio od mrtvih, vratio ga u ovaj život. Magdalena je došla u Betaniju, 5 kilometara istočno od Jeruzalema, posjetiti prijateljice Martu i Mariju i ispričati im svoje nedavne doživljaje. A istodobno Toma se apostol vraća iz Galileje kamo je bio otišao na Veliki petak, tjedan dana prije toga, razočaran nad svime što se dogodilo s Isusom u noći s Četvrtka na Petak. Pošao je u Jeruzalem provjeriti priče i uvjeriti se gdje je istina, a gdje ljudska mašta. Sjede u Betaniji u dvorištu pod orahom. Tihi proljetni lahor nevidljivo struji. Sestra je Marija u kući, više moli nego radi. Marta po običaju sva radosna da može poslužiti drage goste: apostola Tomu i prijateljicu Magdalenu. Voljela bi i sama čuti štogod iz njihovih iskustava posljednjih dana, ali zna da oni imaju svoj razgovor više služben negoli privatan, na Tomin znak. Marta je pripremila sok i kolače i stavila ih na stol.
Toma: Gdje nestade Lazar? – upita Martu.
Marta: Brat je Lazar s jednim susjedom otišao u Jeruzalem nabaviti što treba za sutra, subota. A mi se u molitvi živo nadamo i žarko očekujemo i uskrsloga Isusa. Ako se već počeo ukazivati, vjerujemo i priželjkujemo da ne će propustiti ni naše obitelji u koju se češće i rado navraćao. Brata nam je smatrao svojim prijateljem i učinio ono veliko čudo.
To reče i vrati se u kuću.
Magdalena: Isus je u nedjelju, na dan svoga uskrsnuća, poručio apostolima da idu u Galileju gdje će im se ukazati (Mt 28,6). Vjerojatno na Gori gdje je održao glasovit govor o blaženstvima. Kada si se Ti, Toma, vratio u Galileju?
Toma: Kada su Učitelja u Maslinskom vrtu uhitili, svezali i poveli u Grad. Ja sam se vratio u Galileju na posao koji sam bio napustio prije tri godine kada me Isus pozvao u družbu. U vrijeme Isusove Muke vidio sam da smo svi izgubili: osobno, zajednički i životno. Da smo tri godine uzalud Palestinom pješačili. Svi smo se nadali da će se u vrtu Mesija oduprijeti Kajfinim nasilnicima. Kada mu je Šimun Petar htio mačem pomoći, on je pomoć otklonio i rekao mu da djene mač u korice. Svi smo znali da Juda nije čovjek, ali nismo znali da je tolik nečovjek: da ga izda. Sjećam se, kada smo prije nekoga vremena bili ovdje u Betaniji, sestra Marija proli libru prave nardove pomasti i pomaza Isusu noge. Nato joj Juda prigovori: zašto se ta pomast nije prodala i pomoć podijelila siromasima? Ali ne bijaše njemu do siromaha (Iv 12,3). Čim je Isus u Getsemaniju svezan i odveden, vidio sam da tu nema ništa: ni očekivana mesijanstva, ni obnove Davidova kraljevstva, ni oslobođenja Judeje od rimskoga jarma, ni…
Magdalena: Jesi li Ti, Toma, vidio uskrsloga Isusa u Galileji?
Toma: Nisam ga vidio ovoga tjedna, a i nisam siguran da ga je itko vidio. Ljudske tlapnje: želiš ga vidjeti i onda kažeš da si ga vidjela?
Magdalena: Vjeruješ li da je Lazar bio umro i da ga je Isus uskrisio?
Toma: Da je umro, svjedok sam i sâm dok je ležao u grobu. A da je uskrsnuo, tj. da se preobrazio u besmrtno tijelo, ne vjerujem. Isus ga je samo pozvao iz groba i oživio (Iv 11,44). To smo svi čuli i vidjeli. I to je čudo. Vidiš li da je Lazar isti kao što je i bio, samo se duh vratio u njega. Jesi li Ti Isusa vidjela? Je li i on samo oživio ili je pravo uskrsnuo na novi život?
Magdalena: Te noći, sa subote na nedjelju, nisam ni oka stisnula, ujutro rano nakon subote pođem na grob. Nisam mogla izdržati. Ni straha nisam osjećala. Uđem u vrt, približim se Gospodinovu grobu i vidim kamen s groba odvaljen, a grob prazan. Bog s nama!
Toma: I kada si se probudila…
Magdalena: Nisam oka stisnula, kažem Ti, bila sam posve budna, vidjela kamen sa strane odmaknut, u unutrašnjosti groba praznina, nisam puno ni razgledala. Vrcnem se i dotrčim u dvoranu gdje je bila Večera i javim Petru i ostalima ono što mi je prolazilo glavom: da ga je možda netko ukrao, pa sramota na sramotu. Petar i Ivan požure na grob. Ivan mlađi i brži, a Petar malo zadihan, zastajkuje. I ja za njima. Ivan pusti Petra koji uđe u grobnicu. Uđe i Ivan i reče nešto kao: nije ovdje! Vidim da je povjerovao da je uskrsnuo, da nije ukraden. Petar šuti. Njih se dvojica spustiše u Grad. Ja se okrenuh i vidjeh jednoga čovjeka, pomislih da je vrtlar. „Da ga ti nisi odnio?“ – pitam vrtlara. Kaže on: „Mirjam!“ (Iv 20,16). Prepoznah Gospodinov božanski glas i rekoh mu: „Rabbuni! – Učitelju moj!“ i pođoh mu obujmiti noge, a on će mi: Ne dodiruj me!
Toma: Jesi li ga dodirnula? Je li mu tijelo kao što je bilo prije nego što je umro?
Magdalena: Jesam, poljubila sam mu noge (Mt 28,9). Tijelo mu je ono predsmrtno, samo malo drukčije i čudnije. Od silne radosti i uzbuđenja nisam ni mislila da ima razlike između predsmrtnoga i uskrsnoga tijela. Vidim da vrtiš glavom, kao da ne vjeruješ što pričam?
Toma: Ne samo dok ga ne vidim okom i ne čujem uhom, nego dok ne stavim ovaj svoj kažiprst u njegove rane; i dok ne stavim svoju ruku u njegova rebra (Iv 20,25), ne ću vjerovati. Dosta sam izvaran u životu.
Magdalena: Ako ne vjeruješ, možda Ti se ne će ni ukazati. Nisam čula da se ukazao Pilatu, Kajfi i drugim nevjernicima. On se ukazuje onima koji u njega vjeruju i koji ga vole.
Toma: Je li se toga dana ukazao Petru?
Magdalena: Jest, ne znam u koja doba, ali ukazao mu se (Lk 24,34).
Toma: Je li istina da je Petar zanijekao Isusa, da je zatajio da ga uopće pozna? Kako se njemu ukazao ako je i on očitovao znakove nevjere još za Učiteljeva života?
Magdalena: Što se dogodilo, ne znam, ali neki su vidjeli Petra gorko rasplakana. Ako je pogriješio, on se i pokajao. Za Judu se priča da je tragično završio.
Toma: Što je bilo s Judom?
Magdalena: Priča se da se iz vrta uputio u Hram, vratio novac i objesio se.
Toma: Prava tragedija! Je li se još komu Isus ukazao?
Magdalena: Jest, dvojici učenika: Kleofi i Matiji, koji su iz Jeruzalema toga dana uvečer išli u Emaus. Dok su oni putovali i razgovarali o svome nadanju i o svome razočaranju, pristupi im Gospodin kao običan putnik i s njima prođe dobar dio puta, a da ga uopće ni ne prepoznaše.
Toma: To kao kada Ti nisi prepoznala vrtlara?
Magdalena: Nisam ga prepoznala ovako, ali kada je progovorio, odmah mi je bilo jasno: Ovo je Isus, i rekla mu: Rabbuni! I ovi učenici na putu u Emaus nisu ga prepoznali nego tek u kući za večerom (Lk 24,31) kada su mu vjerojatno vidjeli preobražene ožiljke čavala na rukama?
Toma: Zar mu se vide biljezi rana? Jesi li mu Ti vidjela biljege na nogama?
Magdalena: Onoga jutra za mraka nisam ni gledala ima li biljege rana. Bilo mi je stalo da mu pokažem koliko sam mu zahvalna.
Toma: I ti kažeš da se meni ne bi ukazao?
Magdalena: Možda bi Ti se ukazao ako bi se pokajao zbog ove nevjere koju očituješ. A što Tebe potiče da se vratiš u Jeruzalem?
Toma: Volio bih popričati s Petrom i Ivanom. I s tom dvojicom učenika iz Emausa da provjerim činjenice i da upoznam pravu istinu. Jer, Isus upravo na moj upit: koji je njegov put, mi ne znamo kamo on ide, On odgovori: „Ja sam Put, Istina i Život“ (Iv 14,6). Želio bih se uvjeriti u to.
Marta je pripremila ručak. Lazar se još nije bio vratio iz Grada. Nakon objeda apostol Toma uljudno zahvali Marti na gostoprimstvu, a Magdaleni na razgovoru i uputi se u Jeruzalem da se pridruži ostalim apostolima.
Hoće li se i „nevjernomu“ Tomi Uskrsli objaviti i svoje mu preobražene rane pokazati?
I tko više učvršćuje našu vjeru: Magdalena koja je na poziv „Marijo!“ odmah povjerovala i bacila se Isusu pred noge, ili Toma koji se ne zalijeće, nego hoće čvrste dokaze oka, uha, prsta, ruke… Uostalom i sam uskrsli Gospodin veli učenicima svojim: „Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Tà ja sam to! Opipajte me i vidite, jer duh tijela ni kostiju nema, kao što vidite da ja imam” (Lk 24,38-39).
† R.P.
Izvor: Crkva na kamenu