Kad je Gospodin Isus došao kraju svoga zemaljskoga života, jedna od želja koje su bile stalna nakana njegovih molitava, barem onih nama poznatih, bilo je da svi budu jedno, kao što su on i Otac jedno. Naizgled jednostavna molitva, lijepa, onako srcu prihvatljiva, čak i slatka, ako ćemo baš plitko rasuđivati svakodnevicu. Isus moli da budu jedno. Osvrnuvši se preko ramena i vidjevši stoljeća koja su ostala iza nas, shvaćam da sve ono što je obilježeno Kristom, obilježeno je i stalnim razjedinjavanjem svega onoga što bi trebalo biti jedno. I odjednom, kao da ona početna naivnost propadne, a uvidimo to silno đavolsko djelo koje se zove razdvojenost.
Jedinstvo među kršćanima Gospodin definira i uspoređuje sa svojim jedinstvom s Ocem. Otac je onaj koji daje Sinu poslanje i onaj koji u njemu budi ono najbolje, potiče, blagoslivlja i vodi, ohrabruje i podiže. Tako i nama Krist ostavlja ovdje na zemlji Crkvu, zemaljsku sliku Oca na nebesima koja nama čini isto što Otac nebeski čini Sinu, budi u nama ono najbolje. Stabilna i čvrsta, sagrađena na stijeni, baš onako kako je Krist najavljuje. A u isto vrijeme, neprijatelj Božji, diabolos, što znači razdjelitelj, možemo slobodno reći onaj koji zavađa, stalno pokušava kršćanina odvojiti od Crkve. Jer na kraju svega, sve postoji zato da bi duše bile spašene i da bi Bog na kraju sve privukao k sebi. A taj se plan njemu nimalo ne sviđa, te je udario na svaki mogući način kako bi razdvojio vjernika od sigurne luke u kojoj se utječe i traži spasenje i oprost.
Tako se posljednjih godina pojavila sila literature koja donosi neka nova saznanja, novu mistiku i sve u sebi sadrže istu stvar, a to je da izazivaju senzaciju tvrdeći da otkrivaju istinu. Sve te knjige koje govore o toj istini koja u sebi nema nikakva uporišta osim vlastite sebičnosti i želje za podjelom, treba od sebe odbaciti. Prepustimo li se samo kratko razmišljanju o njoj, teško ćemo se vratiti natrag. Bog je istina, zato nema mjesta laži u njemu. Držati se njegove riječi, prebivati u njegovu domu i hraniti se za stolom zajedništva znači biti jedno s Njim.
Don Ivan Marčić
Izvor: Crkva na kamenu