Potpun i božanski nadahnut biblijski pjesnički stih glasi:
S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš.
S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš.
Što misliš u kojem se psalmu, od njih 150, nalazi ta Davidova pjesma i definicija Božjega poštenja prema nama? – Nije uopće u Psalteriju, nego u Drugoj Samuelovoj (22,26-27). Tako je i u prijevodu Biblije naslovljen “Davidov psalam”, koji je on doživljajno izmolio nakon svih pobjeda koje je izvojevao nad neprijateljima svojim (22,1-51) i nad suparnikom Šaulom. Samo nije svladao sebe i svoje sebičnosti i osvetničke pohote. Te su opisane u istoj knjizi u 11. poglavlju. A pokajnički je njegov psalam 51. u Psalteriju – Smiluj mi se, Bože!
Prijateljstvo. S obzirom na darivanje, postoje dvije vrste ljubavi među osobama: uzvraćena i neuzvraćena. Ljubav se na latinskom kaže amor (gen. amoris – Amoris laetitia). Ta postoji u nekoj osobi makar druga osoba i ne odgovorila na to. Uzvraćena ljubav jest dvostruka, i s jedne i s druge strane. To se zove jednom riječju prijateljstvo. Na latinskom: amicitia. Riječ je istoga korijena kao u izvornu amor-u – amo, amare; amicus amicitia, = volim, voljeti, prijatelj/stvo. Postoje slične riječi poput prijateljstva: bliskost, naklonost, odanost, privrženost, sloga. Ali sve je to nepotpuno prema pojmu: prijateljstvo – amicitia, gdje je uzvraćena ljubav.
Roditelji – djeca. Po naravi roditelji vole dijete. Majka i otac vole sinove i kćeri pa iako oni njima ne uzvraćali ljubavi. Oni djeci dobro žele gdje god ona bila na svijetu. Majka voli dijete. I dokazuje mu svim i svačim kako ga istinski ljubi, tj. želi mu dobro, sretan rast i razvoj svih sposobnosti kojima je po naravi obdareno. Voli ga: tepanjem, tetošenjem, milušenjem, dojenjem, ponavljanjem riječi. Dokazuje osobito činima služenja: hrani ga, kupa, oblači, obuva, čisti, vodi ga na šetnju, u crkvu. Dijete može zauzeti dvostruko stajalište, prvo da spontano uzvraća ljubavlju: smijehom, grljenjem, vriskom. Što ga mama više voli, to ono više uzvraća. Ili, drugo, neuzvraćanjem ljubavi: ako dijete cmizdri, okrene glavu na drugu stranu, odbija jelo, i toliko drugih prkosa protiv roditeljske ljubavi.
Ljubav među ljudima. Postoji ljubav, uzvraćena ili neuzvraćena, brata prema bratu ili sestri, djevojke prema mladiću, mladića prema djevojci, tako među kolegama u školi, u vojsci, na poslu. “Isto htjeti, isto ne htjeti, to je pravo prijateljstvo”, kaže rimski povjesničar Salustije. A što je pravo prijateljstvo tek razumiješ kada nastupi – neprijateljstvo! Sv. Augustin u afričkom Hiponu, kada je čuo da su sv. Jeronim u Betlehemu i Rufin u Rimu prekinuli neraskidivo prijateljstvo i prihvatili se polemičkih pera zbog prijevoda Origena na latinski, reče da nema toga prijateljstva na ovome svijetu koje se ne može raskinuti – i pretvoriti u neprijateljstvo!
Bog – ljudi. Mi učimo i vjerujemo da Bog voli svoje stvorove stvorene na njegovu sliku i priliku: anđele, ljude. Sve je stvorio iz darežljivosti svoje božanske ljubavi. Samo kada su anđeli u kušnji napustili ljubav Božju i pretvorili se u đavle, prestala je dotjecati ljubav Božja u njih. Ne može im se pomoći. Bog s prvim ljudima, Adamom i Evom, uspostavio je prijateljstvo, ali je to trebalo biti prokušano: jesu li Bogu poslušni ili su se sa sotonom uortačili. Na žalost, prvi ljudi nisu odoljeli zavodljivosti grijeha i đavla. I kada su, neposlušni ostavili prijateljstvo, Bog ih nije ostavio pod vlašću smrti, nego im je milosrdno pritekao u pomoć da ga tražeći nađu, kako govorimo u 4. Euharistijskoj molitvi. Bog voli ljude na ovome svijetu, makar oni ne uzvratili ljubavlju. Tek kada dođe presuda te zli i nepravedni odu u muke odakle im povratka nema, prestaje ih Božja ljubav pratiti.
Među Deset Božjih zapovijedi nema one da roditelji trebaju ljubiti svoju djecu, jer se to po naravi pretpostavlja i razumije. Suvišno je i davati takvu zapovijed. Ali ima ona Četvrta da djeca trebaju poštovati svoje roditelje, jer dijete se treba privikavati da roditeljima bude odano i poslušno, da uzvraća ljubavlju na ljubav. Naravna ljubav mladića i djevojke jača je od njihove ljubavi prema roditeljima.
Bog nas dakle naravno ljubi, ali nas ne prisiljava da mu ljubavlju uzvratimo, nego s ljubavlju poziva našu razumnu slobodu da osobno, svjesno i odgovorno uzvratimo na njegovu božansku ljubav. On ima pravo provjeriti svaku našu pojedinačnu ljubav, zahtijevati od nas žrtve, pa i one životne, da nas provuče kroz iglene uši na put spasa.
Neuredna tjelesna privlačnost između istospolnih osoba, bilo muških bilo ženskih, koje svjesno, makar i civilno-zakonski, zamjenjuju “naravno općenje protunaravnim”, najveća je i “sramotna strast” (Rim 1,26) koja se protivi naravnomu planu koji je Bog u njih fizički ugradio i afektivno oplemenio i upotpunio.
Isus – učenici. Gospodin Isus, Sin Božji, reče izabranim učenicima svojim: Više vas ne zovem slugama, vas sam nazvao prijateljima svojim, jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga (Iv 15,15). Ima puno povjerenje u njih da će mu uzvratiti i u najtežim trenutcima kušnje i žrtve. I da će njegovu božansku objavu prenijeti pucima i narodima. Tko uzvrati ljubavlju Bogu, Bog ga kudikamo većom počašćuje ljubavlju. Bog se u ljubavi i prijateljstvu ne da natkriliti. On čudesno uzvisuje prijatelja svoga (Ps 4,4). I uzvisuje i obdaruje i nagrađuje.
Izvor: Crkva na kamenu
