Profesor Zagrebačkoga sveučilišta dr. Ivo Goldstein u svome serijalu kojega objavljuje u Globusu ne prestaje obmanjivati hrvatsku javnost. Uporno slaže priče o partizanima kao nekakvim osloboditeljima. Priča nam priče koje smo slušali cijelo vrijeme od 1945. do 1990. Možemo samo zamisliti što taj čovjek priča studentima na predavanjima i u kakvu duhu želi odgojiti mladu hrvatsku generaciju. To je neviđena sramota! Jasno, ne možemo nikomu zabraniti pisati i pričati što hoće, dok god ne vrijeđa drugoga, ali ovdje je u pitanju uistinu vrijeđanje zdrave pameti. Poput ostalih partizanskih sinova i Goldstein uporno ponavlja kako je ZAVNOH izvorište današnje hrvatske državnosti. Naravno, taj “ugledni profesor” prešućuje činjenicu da su oni koji su pokušali stvoriti “sovjetsku Hrvatsku” bili “obješeni za radijator”. Ni po kojoj osnovi današnja Hrvatska nema veze s Josipom Brozom (koji je rekao da će prije Sava poteći prema Zagrebu, nego će Hrvatska biti samostalna), a još manje ima veze s Konstantinom Kočom Popovićem, predvodnikom srbijanskih snaga koje su 1945. okupirale Hrvatsku. Prof. Goldstein kaže: “Malo je reći da je sramota da današnje državne vlasti zaboravljaju te junake koji su pali na Sutjesci i Neretvi, a komemoriraju i drže nadahnute govore onima koji su se protiv njih borili.” Kako je otužno čitati tekstove zagrebačkoga profesora koji i danas pokušava držati živim mit o partizanskim “osloboditeljima”. Da se razumijemo, nemaju Hrvati što slaviti i veličati ustaški režim, jer im nije ništa dobra donio. Potpuno promašena politika. Krivi ljudi u krivo vrijeme na krivim mjestima. Uz to, pod okriljem toga režima učinjeno je mnogo zla, što razuman čovjek nikako ne može prihvatiti ili odobravati. Ali ako temi Drugoga svjetskog rata pristupimo sine ira et studio (nepristrano), onda moramo reći što su uistinu bili ti (kako im neki i danas tepaju) Titovi partizani. Nevjerojatno je da ljudi, a evo i profesori na Zagrebačkom sveučilištu mogu i žele prešućivati sve zločine i zlodjela jugoslavenske komunističke vojske koja je isključivala svaku pomisao na samostalnu hrvatsku državu. Bleiburg je postao samo simbolom stradanja hrvatskoga naroda u Drugome svjetskom ratu i nakon njega, ali partizanskim zločinima prekrivena je cijela Hrvatska i BiH. Uostalom, ni u kojemu ratu u čitavoj povijesti čovječanstva nije postojala nijedna vojska koja nije činila zločine! Neka više, neka manje. U tome zlu prednjače komunistički režimi diljem svijeta. Ovim ljudima dokumenti ne znače ništa. Ako pokušate govoriti argumentima, nazivaju vas revizionistima. Vrlo je čudno da povjesničar govori o revizionizmu. Ako nema revizionizma, nema ni povijesti kao znanosti, jer što je povijest nego revidiranje prijašnjih saznanja. Onaj tko je protiv revizije bilo koje povijesne datosti taj je ideolog neke opskurne organizacije i zatočenik vlastitih neutemeljenih uvjerenja. Upotrebljavajući zdravu pamet, ne možemo dokučiti zašto je nekomu stalo uporno skrivati istinu, ma kakva ona bila i bez obzira o komu se radilo. Komu treba obmana i laž, komu trebaju mitske priče o “partizanskim bogovima”? Starogrčka mitologija dobila je svoj nastavak u pričama o partizanima i njihovim “hrabrim pothvatima”. Zamislite, te nam priče pokušava danas prodavati ni manje ni više nego profesor sa Zagrebačkoga sveučilišta. Smiješno i žalosno.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
