ĐUBRANI – Svake Pete korizmene nedjelje okupljaju se Bjelopoljci i Raštegorci u velikom broju, stari i mladi, podno đubranskoga brda i započinju križni put na nekadašnjoj “Cesti spasa”. Te nedjelje, 7. travnja, krenuli su u 14 sati pobožno i skrušeno putem iz Vojna na Đubrane. Ova je cesta za mnoge Bjelopoljce u Domovinskom ratu bila spas iz okupiranoga Bijelog Polja. Danas služi nekima za rekreaciju tijela, a nekima za rekreaciju duha. Starodrevnom pobožnošću križnoga puta, časteći i spominjući se Kristove muke, Bjelopoljci se prisjećaju i svojih patnja iz Domovinskoga rata, koje ne bijahu male. U dva ratna sukoba poginulo je 107 župljana, 77 ih je bilo u srpskim, a 166 u muslimanskim logorima. Razrušeni domovi, župna crkva, župna kuća, svećenički dom, samostan časnih sestara. Na čelu procesije nosi se križ s Isusovim korpusom. To je jedini liturgijski predmet koji je ostao čitav u razrušenoj župnoj crkvi u Potocima. Prije uvodne molitve križnoga puta župnik don Josip Galić pročitao je ulomak iz teksta Granate za 85 redovnica, iz svoje neobjavljene knjige T. Z., čime je želio podsjetiti na to nesretno doba te potaknuti vjernike da ovaj križni put bude molitva za mir među narodima.
Izvor: Crkva na kamenu