Treći znak jesu mandati koje je Kiril dao odgovornima Odjela za vanjske odnose 27. rujna. Tom je prilikom ponovio svoju kritiku Bartolomeja, ustvrdivši da odluke zapravo nisu njegove zbog uvjeta koje je pretrpio i da im se mogao usprotiviti te je Odjelu dao mandat da radi “tako da opće pravoslavlje izađe iz stanja duboke krize u kojoj se nalazi”. Ekumenski patrijarhat u Carigradu odbacuje spomenute optužbe i sa žaljenjem primjećuje “želju za promjenom pravoslavne ekleziologije, o čemu svjedoče najnoviji crkveni i necrkveni događaji a ne (odsutnost četiri pravoslavne Crkve na svetom i velikom Saboru na Kreti [Antiohija, Bugarska, Gruzija, Rusija], crkveno pitanje u Ukrajini i pandemija), gdje neke od mjesnih Crkava odstupaju od kanonske tradicije a na njihovo odstupanje velika Kristova Crkva ne može ostati ravnodušna.
* Bilo je predviđeno zasjedanje Arhijerejskoga sabora u studenome ove godine, ali je odgođeno do proljeća 2022., što zbog pandemije, što zbog užarene teme odnosa Moskve i Carigrada. U zraku visi pitanje: Hoće li Moskva udariti na Carigrad izopćenjem? Moskva očito smatra da ima pravo izopćiti carigradskoga patrijarha, jer je – po njezinu mišljenju – pogođen njezin jurisdikcijski teritorij u Ukrajini. Tko će se priključiti Moskvi i njezinoj eventualnoj ekskomunikaciji Ekumenskoga patrijarha? Kako će biti ako Carigrad uzvrati izopćenjima. Ne stvara li se tako još veći kaos i još ranjenije pravoslavlje nego što je do sada bilo?
Izvor: Crkva na kamenu