Građenje novoga svjetskog poretka dobrim dijelom počiva na dehumanizaciji društva, u što svakako pripada i dokidanje školsko-obrazovnoga sustava kakav smo poznavali. U posljednje vrijeme mnogo se pisalo o tomu može li televizijski prijenos svete Mise nadomjestiti sudjelovanje u euharistijskom slavlju u crkvi. Svi se uglavnom slažu da takvi prijenosi mogu potaknuti na pobožnost, ali ne mogu zamijeniti realno prisustvovanje svetoj Misi, a pogotovo primanje svete Pričesti. Manje od ovoga pitanja raspravlja se o tomu može li se realna nastava, odlazak u školu, zamijeniti gledanjem školskoga sata na televiziji. Zagovornici modernih tehnologija i virtualnoga načina življenja čak se hvale postignutim rezultatima. Očito školski sustav svode na stjecanje znanja i kompetencija, zanemarujući u potpunosti formacijsku ulogu škole u školsko-obrazovnu procesu. O odgoju djeteta sveti Ivan Zlatousti kaže: “Poduči ga mudrosti, a ne kićenu govorništvu. Ne ćeš odviše trpjeti ako bude bio slab govornik; ako li ne bude mudar, uzalud mu govorništvo. To mu treba, a ne isprazne riječi; uzoran život, a ne veličina” (Homilija na Poslanicu Efežanima, 2).
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu