Pastir i malo vjerno stado

Foto: Cnak

I tako je došla draga spomenuta nedjelja u korizmi, Dan Gospodnji za koju sam se pripremao kao i za svaku nedjelju do sada od 27. lipnja 1982., ali na tim Misama nije bilo naroda ili točnije na ranoj Misi bile su četiri osobe, na pučkoj Misi dvije osobe i na podružnici u Podbiloj bila je cijela jedna sedmeročlana obitelj. Kamenice su na ulazima u crkvu bez svete vode, ali škropio sam ovu malu skupinu svetom vodom na početku i na odlasku, nisam im rekao da pruže ruku mira jedni drugima, nego sam im rekao: Oprostite u svome srcu jedni drugima sve i nastavite novim životom snagom ove Mise i Božje milosti, svetu Pričest dijelio sam kao i do sada, tj. na ruku ili na jezik ali s prethodnom dezinfekcijom ruke. Lemozina se ne kupi, ali to nije vrijedilo za sina predškolca ove obitelji u Podbiloj, koji je zgrabio košaricu i pokupio milodare od svoje bake, mame, tate, sestre i dvojice braće, te je zamolio oca da i njemu dadne nešto sitniša pa da stavi u košaricu, jer to se mora činiti u crkvi. Kada je prinosio košaricu k oltaru, nekako je za nešto zapeo i prostro se ispred kamenoga oltara kao kad se zaređuju đakoni, svećenici, biskupi. Brzo su mu pomogli da se digne i prinese taj dar pred oltar. Rekao sam mu da je junak dana koji je nalik na one starozavjetne osobe što su se prostirale u svetištu i na taj način zahvaljivali i molili se Bogu vapeći s pogledom u visinu.

 

Cijelo pismo možete pročitati u tiskanom izdanju.

Izvor: Crkva na kamenu