Posveta nove crkve na Humcu

Foto: Cnak

HUMAC – Na svetkovinu sv. Franje Asiškoga, 4. listopada, biskup Petar Palić na svečanoj svetoj Misi posvetio je na Humcu novu crkvu. Ovo je bio velik događaj za župu Humac. Stara crkva na Humcu posvećena je još 1903. godine. Uz predvoditelja biskupa Palića, na misnome slavlju koncelebriralo je dvadesetak svećenika, među njima su bili humački gvardijan fra Dario Dodig, župnik fra Ljubo Kurtović, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, te velik broj svećenika koji su djelovali u ovoj župi.
Biskup je u propovijedi istaknuo kako obred posvete crkve ima sličnosti sa sakramentima inicijacije za žive osobe. Tako je sveta Misa započela blagoslovom crkve blagoslovljenom vodom. “Time se prisjećamo svoga krštenja kojim smo postali članovi zajednice vjernika, žive Crkve, Otajstvenoga tijela Kristova”, rekao je biskup Palić.
Nakon škropljenja, uslijedilo je čitanje Božje Riječi i homilija, a potom su se vjernici ujedinili u ispovijedanju vjere moleći Vjerovanje. Zatim su se pomolili za zgradu crkve, zazivajući svece u litanijama, a nakon toga je uslijedila “Potvrda”. “Potvrdom zazivamo snagu Duha Svetoga dok oltar ove crkve pomazujemo svetom krizmom koju smo posvetili na Veliki četvrtak”, objasnio je  biskup Palić koji je sve četiri strane oltara pomazao uljem krizme. Potom je crkveni oltar odjeven u Uskrsnu bijelu boju te su zapaljene svijeće koje simboliziraju svijetlost i prosvjetljenje. Nakon što su svi obredi inicijacije dovršeni, oltaru je dan poljubac mira. Kako je istaknuto, obredom posvete crkve slavi se Crkva – zajednica vjernika, naroda Božjega koji se u crkvi-zgradi okuplja.
“Svaka velika religija imala je svoja sveta mjesta na kojima su se ljudi osjećali bližim Bogu… U današnjem Evanđelju čuli smo da Isus poučava ženu Samarijanku da nije toliko važno mjesto gdje se klanjamo koliko je važno da to mora biti u Duhu i Istini. A sveti Pavao piše da je svatko od nas Božja građevina, Božji hram u kojem prebiva Duh Sveti… Zar mi današnji kršćani nismo prerasli fizička mjesta, žrtvenike i obredne darove, zašto još uvijek posvećujemo  svoje crkve i slavimo obljetnice posvete? Jedan bi od razloga mogao biti zato jer je sam Isus tako ozbiljno shvaćao crkve, odnosno hram i sinagoge. Svoju javnu službu započeo je propovijedanjem u sinagogi u Kafarnaumu i ključni trenutci u njegovu životu dogodili su se uz hram. Njegovo prikazanje u hramu nakon rođenja, pronalazak u hramu dok kao dječak poučava, njegova molitva i poučavanje, rasprava i ozdravljenja kao odrasloga, njegov sukob s vlastima dok je čistio hram od prodavača i mjenjača…  Isus je, kako su primijetili njegovi apostoli, bio veoma gorljiv i revan kada se radilo o hramu, poput tamjana na žaru i odredio je da bi to trebalo biti sveto mjesto. Ono što crkvu čini svetim mjestom i Očevom kućom jest ovaj liturgijski čin posvete i ono što se događa nakon toga”, pojasnio je biskup Palić.
“Kada je Isus istjerao prodavače iz hrama nije davao izjavu protiv kapitalizma, bankarstva ili zarade za život. Umjesto toga rekao je da to mjesto nije za tu namjenu, posvećeno je nečemu drugomu. Ova sveta zgrada i oltar nisu posvećeni radi samih sebe, posvećeni su za svetu svrhu. Crkva, oltar i kršćanin, svi su obnovljeni i postaju novi u Kristu i za Krista. On je naša prava crkva i oltar pa nam ovo mjesto govori o njemu”, rekao je biskup Palić.

Izvor: Crkva na kamenu