Dokument je usvojen 27. siječnja, a objavljen 28. ožujka 2016.
Slobodan savez između muškarca i žene jest neophodan uvjet ženidbe. Prijete joj posvjetovljenje i ćudoredni relativizam (1).
Ženidba je božanskoga prava, spominje se u sklopu stvaranja prvih ljudi, a Isus u Kani Galilejskoj čini prvo čudo na svadbi. Sakramentna ženidba jest slika jedinstva Krista i Crkve (2).
Imajući u vidu Božju riječ: “Ženidba neka bude u časti sviju, i postelja neokaljana” (Heb 13,4), pravoslavlje osuđuje svako obeščašćenje ženidbe (3).
Savez muškarca i žene u Kristu jest “mala Crkva”, ikona Crkve (4).
Zaštita svetoga značaja ženidbe bitna je za očuvanje obitelji i društva. Ne ostvaruju se u njoj samo naravni odnosi, nego “tvoračka duhovna sila” (5).
Pozitivni uvjeti ženidbe jesu razlika u rodu, neophodan uzrast i zrelost, a smetnje: krvno srodstvo, rodbinstvo, duhovno srodstvo, već sklopljena ženidba, različnost vjere. Ženidba ima sveti karakter, ali na nju utječe i ljudsko pravo (6).
Pravoslavni episkopi i svećenici razvijaju pastirski rad da zaštite vjernike od raznih potresa na planu obitelji (7).
Pogibelj po obitelj dolazi iz suvremenih “novih oblika suživota”. Udvostručena kriza ženidbe duboko potresa Pravoslavnu Crkvu zbog negativnih posljedica (8).
Građanska ženidba između dvoje pravoslavnih nema sakramentan karakter. Da bi to bila, potreban je blagoslov Boga i Crkve. Crkveni pastiri trebaju pristupati takvim problemima s pastirskom odgovornošću (9).
Pravoslavna Crkva ne priznaje mogućnost istospolnih zajednica kao ni stupanje u bilo koji oblik suživota, osim ženidbe muškarca i žene (10).
Teške posljedice krize ustanove ženidbe i obitelji umnažaju se u razvodima, pobačajima. Crkva poziva svoje vjernike da čuvaju vjernost svetom karakteru obitelji (11).
U svom drugom dijelu dokument govori o više vrsta smetnji za valjanu ženidbu.
Katolike može samo radovati službeni saziv Svetoga i Velikoga Sabora kao i rasprave o temeljnim temama suvremenoga pravoslavlja u prvome redu radi samoga jedinstva u Pravoslavnoj Crkvi, a onda i radi odnosa prema “ostalom kršćanskom svijetu”, napose prema Katoličkoj Crkvi.
Izvor: Crkva na kamenu