KAŠČE – Selo Kašče smješteno je na padinama biokovskog masiva. Podijeljeno je na Gornje i Donje Kašče. Gornje pripada Republici Hrvatskoj, a Donje, u kojem se trenutačno u 11 kućanstava nalazi 22 stanovnika, pripada općini Ljubuški, odnosno župi Šipovača-Vojnići. U tom malom i lijepom mjestu, Donjem Kašču, po hladnu i snjegovitu vremenu, proslavljen je blagdan nebeskoga zaštitnika sela sv. Antuna, opata i pustinjaka.
Snijeg i hladnoća nisu spriječili 20-ak vjernika, domaćih i odseljenih, da svetom Misom proslave blagdan ovoga sveca. Misu je predslavio fra Valentin Vukoja, župnik Veljaka u koncelebraciji s don Jozom Čirkom, župnikom i fra Ivanom Kvesićem, župnim vikarom iz Veljaka.
Fra Valentin je u svojoj propovijedi istaknuo kako je sv. Antuna krijepila Božja milost i samo je na taj način ostao pobjednik u borbi s ovozemaljskim stvarima. Posebno je istaknuo primjer njegove poniznosti, jer Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. Stoga je svima stavio pred oči primjer sv. Antuna kako se vodi borba protiv Sotone i zla i kako ići Božjim putem prema sretnoj vječnosti.
Na kraju misnoga slavlja župnik don Jozo zahvalio je predvoditelju slavlja i fra Ivanu, kao i svim vjernicima koji su sudjelovali u svetoj Misi. Domaćini, braća Ivan i Milan Primorac sa svojim suprugama, i ovoga puta su za svećenike i ministranta Matijasa Bebeka, priredili ručak na kojem se pridružio i don Marin Marčić, župnik Oraha i Stilja.
Iz života sv. Antuna Pustinjaka poznato je da je u mladosti izgubio oba roditelja. Kad mu je bilo 18 godina, potaknut milošću za vrijeme čitanja Evanđelja kod svete Mise, odluči izvršavati Isusove savjete i želje o savršenu životu. Kao prvo razdijeli svoje imanje siromasima, uzme štap i pridruži se skupini samotnjaka u pustinji. Sav je njegov daljnji život bio u odricanju i duhovnom rastu. Dvadeset je godina živio u nekoj ruševini pokraj rijeke Nila i ondje se trsio da svlada sve negativne strasti i živi samo za Boga. Nije bila laka njegova borba protiv napasti. Demon ga je progonio u raznim obličjima – najčešće životinjskim, poput svinje ili pretvarajući se u vjernoga psa. Stekavši veliku duhovnu snagu mnoge je privlačio svojim vrlinama. Mnogi su dolazili k njemu da žive pod njegovim duhovnim vodstvom.
Umro je u svojoj 105. godini. Njegov grob u pustinji otkriven je dvjesto godina kasnije, a posmrtni mu ostatci kao relikvije počivaju danas u Saint-Julienu pokraj Arlesa u Francuskoj.
Sveti Antun Pustinjak proglašen je svecem zaštitnikom od kožnih bolesti. Ovaj se svetac prikazuje kako nogama gazi snop plamenova, što pokazuje Antunovo viđenje pakla, vatre, što je u njemu utrnula svaku požudu. Na njegovu lijevom ramenu nalazi se slovo Tau – T – znak Križa kao znak izabranika Božjeg. Svetac se često prikazuje s domaćim životinjama, napose svinjama. Slike su privukle vjernike da se tom svecu uteknu za pomoć i zaštitu svoga blaga. Ovaj zimski svetac poznat je također kao čudotvorac i pomoćnik za ono što je ljudima potrebno u životu.
Izvor: Crkva na kamenu