Trpeća Crkva

Mnogi crkveni naučitelji iznose plemenite i korisne misli o čistilištu. Tako nam sv. Toma Akvinski poručuje: “Od svih molitava koje se Bogu najviše sviđaju jesu molitve za pokojnike, jer u sebi uključuju duhovna i tjelesna djela milosrđa”. Moleći, posteći i trpeći određene životne nevolje možemo pomoći mnogim dušama koje su možda čak i zaboravljene u čistilištu i kojih se više nitko i ne sjeća. Bol čistilišta ne može se izraziti ljudskim jezikom. Patnje i boli na zemlji nisu ništa prema patnjama čistilišta. “Kršćanska duša osjeća veliko gađenje prema grijehu kada se odvoji od tijela, sama se baca u vatru da se očisti, jer tako onečišćena ne može se približiti svome Bogu”, piše sv. Katarina u svome Djelu o čistilištu. Znamo da je samo Gospodin naš cilj, da je On naš mir, a grijesi nam priječe put do njega poput ogromnih zidova koje ne možemo preskočiti.
Najgore što možemo pomisliti ili reći jest to da je naš pokojnik sigurno spašen, jer ga upravo tada ostavljamo bez molitve. Ponašamo se poput pogana kada svoje umiruće lažno tješimo i da ih ne uznemiravamo ili ne mučimo ostavljamo ih bez sakramenata. Skrivamo istinu, a znamo da je smrt neizbježna. Sveta Monika umirući reče svojim sinovima: “Vi ovo moje tijelo stavite gdje god hoćete, samo vas jednu stvar molim, da me se na oltaru sjetite”! Učimo od svetaca jer oni su putokaz prema Gospodinu.

 

Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.

Izvor: Crkva na kamenu