Krizmanici – dočekaste Darove s visine!

Foto: KIUM

MOSTAR – Divan dan u godini u župnoj zajednici, a jedinstven dan u životu krizmanika! Na Duhovdan, 4. lipnja 2017., u 11 sati početak sv. Mise u Katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru. Katedrala ispunjena vjernicima. Biskup Ratko predvodi veliko godišnje liturgijsko slavlje. U koncelebraciji su župnik don Luka i njegova dva pomoćnika, don Davor i don Ilija koji je poučavao krizmanike, kojih je bilo sedamdeset i sedmero. I don Marin, koji pazi na ceremonije. Pozdrav predstavnika krizmanika i krizmanica, i dobrodošlica župnikova. Katedralni zbor izabrao pjesme u slavu Duha Božjega.

Biskup zahvaljuje na pozdravnom cvijeću i poziva sve sudionike na iskreno kajanje pred Gospodinom da se svi „pokažemo dostojni ovih uzvišenih svetih sakramenata“. Biskup je pozvao don Luku da podijeli sakrament sv. krizme jednomu krizmaničkom redu. Sve je slavlje potrajalo oko sat i pol vremena.

Prenosimo biskupovu homiliju 

SVETKOVINA DUHA SVETOGA

Čekanje i molitva. Uskrsli Gospodin na dan svoga Uzašašća zatražio je od svojih apostola da ne idu iz Jeruzalema (Lk 24,49). Neka ostanu u „Gornjoj sobi“ Posljednje večere. Napuste li zajednicu, razletjet će se, i osobno izgubiti. Svi su ga poslušali, i ostali mu zahvalni. Iako su se u vrijeme Isusove muke i Kalvarije bili razbježali, a neki i osramotili, ipak su ostali okupljeni s Marijom Majkom Isusovom. U molitvi, u čekanju, u osluškivanju jeke s visine. Čekali su da se odjenu Snagom s neba. Tako teku dani i tjedni, a ništa se ne pomalja. U Gornjoj sobi kleče, mole, uspoređuju sebe, zemaljske mrave, s tom najavljenom nebeskom Velesilom. Prebiru u svome srcu nedavne događaje i opet naviru sjećanja na Učiteljeve riječi da se ne miču iz grada dok ih ne obasja Svjetlo s visine. Apostoli su već pomalo živčani. Gospa ih smiruje.

Pedeseti dan nakon Uskrsa nadvi se Sila odozgor, Duh Sveti, i to na osjetljiv način, poput šuma za uši i ognjenih jezika za oči. A svaki je od tih jezika sadržavao smisao svih jezika ljudskih i anđeoskih. Svi se napuniše Duha Svetoga. Napuni se, dakle, Gornja soba, Petrova osoba, Ivanova, Andrijina, Marijina. Samo se Apostoli zglédaju, preneraženi, preobraženi, preplavljeni nepojmljivim raspoloženjem. Nikada u životu nisu nešto slično doživjeli. Zanosno silaze niz stepenice iz Gornje sobe, više opijeni nego trijezni. Izlaze na trg. Neki čak od nazočnih šale zbijaju: “Slatkog su se vina ponapili” (Dj 2,13). Ne vina, nego božanskoga opojna pića, ognjenih jezika! Zaneseni su Duhovom idejom o Božjemu kraljevstvu. Napili se idejnoga Božjega plana. Oni će sada biti izvođači. Duh postaje vidljivo provjerljiv. Veličanstvena parada božanskoga Duha: oči vide baklje u obliku jezika, uši čuju neke šumove, a silan vjetar zahuktao, nosi šalove i kape s glava. Usta govore tuđim jezicima. Apostoli se pretvorili u uho, u oko, u usta. Svi se usmjerili na Duha, čudo neviđeno.

Petrov govor. I Petar, potaknut Duhom, uze riječ na glavnome trgu pred nepreglednim mnoštvom. I probesjedi starinskim aramejskim, naglaskom i narječjem svoje pokojne babe: Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte! (Dj 2,14). Isusa Nazarećanina kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima i znamenjima, njega, predana po promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste! Ali Bog ga uskrsi, oslobodivši ga smrti (Dj 2 22-24). Svi smo mi tomu svjedoci. Desnicom, dakle, Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga, kako i sami gledate i slušate (Dj 2, 32-33). Veličanstvene riječi, a kakav im je tek sadržaj i poruka! Svi Petra čuju i razumiju. A tu Parti, Međani, Elamljani, Mezopotamci, Judejci, Kapadočani, Medijci, Sirijci, Babilonci, Etiopljani, Cirenci, Rimljani, narodi iz Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih, Krećani i Arapi – 20 naroda svijeta sastalo se u Jeruzalemu kao nekim čudom Božjim. Petar, neuk i nepismen galilejski ribar, podigao glas i glavu na jeruzalemskom trgu. „Te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša“ (Dj 2,41). Raspršeni Babilon pretvorio se u sabrani Jeruzalem. Ne gradi se više babilonska kula bezboštva i taštine, nego Hram Božji sveti, utemeljen na vidljivoj stijeni Petru. Njega je Isus izabrao, a Duh mu Sveti jamči svoju asistenciju. Svi zanatlije i zidari od sada će zidati novu kuću, Crkvu Kristovu. Iz mnoštva naroda stvara se jedan, Božji, narod: sveti narod iz poganskih narodâ. To je uloga Duha: razumijevanje, sjedinjenje, životno shvaćanje, čovjekovo uključenje u izgradnju Božjega kraljevstva, kraljevstva istine i pravednosti, kraljevstva sreće i radosti, kraljevstva mira i milosti. I svi prate što Petar zbori i svi shvaćaju i dive se i načudit se ne mogu. Jer, istina, Petrov je glas, ali je razumijevanje Božje. To je uloga Duha: shvaćanje, pamćenje i razmišljanje! Kada u Duhu čekaš, to dočekaš. To je uloga Duha Svetoga! Taj isti Očev i Isusov Duh i dalje šumi svijetom. Po svojim zakonima i vezama.

Svijet sa zvukovima. Poznato nam je svima da je ovaj svijet pun glasova, emitiranih poruka koje se prenose na svim jezicima na tisuće i stotine tisuća satelitskih sprava i kanala, radijskih i televizijskih. Sve je to u eteru, sve je ovdje u ovoj katedrali. Živi kaos u zraku. Ali mi to ne čujemo ako ne otvorimo prijamnik, ako ne nagodimo kazaljku na točan val i kanal. I hvatamo. Ovaj je svijet Božji svijet, prostor Božjega Duha, njegova zvuka i sadržaja. Samo je pitanje: otvaramo li prijamnike svoga duha da te Duhove poruke pratimo, pamtimo i ostvarimo.

Tko je to Duh Sveti? Pregledajmo što Isus navješćuje i kazuje o Očevu i svomu Duhu.

Duh prebiva u nama (Iv 14,17). Teško je biti kršćanin, i ne griješiti. Ali nije teško biti kršćanin s pomoću dara Duhova straha, jer će Isus moliti Oca koji će nam dati Duha da bude s nama zauvijek, da dobro činimo a zla se klonimo! Eto dara bogobojaznosti!

Duh nas brani (Iv 16,7). Eto dara jakosti. Na Posljednjoj večeri Isus govori četiri puta o Duhu Svetom Branitelju. Parakletos je onaj koji je pozvan da pomogne i doista pomaže, dakle pomoćnik; da svjedoči i pobijedi, dakle pobjednički svjedok; da dadne savjet i dobije presudu, dakle uspješan savjetnik – eto dara savjeta; da brani i obrani, dakle moćan branitelj. To je sve Duh Sveti kojega zovemo Branitelj, Odvjetnik.

Duh nas poučava i doziva nam u pamet što je Isus govorio (Iv 14,26). Eto dara razbora. Isus nam kaže dvije temeljne istine, koje nismo znali prije njega. Prvo, Duh će nas sve poučavati. Uz našu suradnju i otvorenost. Tko se pred njim zaključa, nema mu nauka. Duh nas uvodi u svu istinu, sve dublje i dublje. Kada želimo nešto korisno naučiti, tražimo najboljega instruktora. Nema vrsnijega učitelja od Duha Svetoga.  Eto dara znanja,spasonosna znanja. Drugo, Duh će nas podsjećati na sve što je Isus naučavao, dozivati nam u pamet njegovu istinu. Učenici se sjećaju cijeloga svoga vijeka Isusovih poslovica, prispodoba, čudesa. A tumače i dubinsko značenja svega. Možda ćemo i mi moći memorativno ponoviti neku Isusovu prispodobu, misao, ali joj ne ćemo otkriti duhovni smisao bez pomoći Duha. Eto dara mudrosti. Duh nas čuva da ne budemo bahati, budalasti i zabludni, nego mudri, pametni.

Duh svjedoči (Iv 15,27). Kako će to Duh svjedočiti? Slušaš neku evanđeosku priču, na primjer onu o Euharistiji. Na toj su Isusovoj najavi mnogi učenici pokleknuli i odstupili od njega. Ako ti prihvaćaš te riječi, u tome ti pomaže Duh, on ti to svjedoči, na to te potiče, nagovara, savjetuje i nadahnjuje za taj pristanak i djelo. Eto opet dara savjeta.

Duh nam jamči patnju i pobjedu (Dj 20,22). Daje snagu da u nevolji izdržimo, da se odupremo napasti, da se sučelimo i pobijedimo. I za Isusa je rečeno da bez muke nema nauke: „U čemu prepati, naviknu slušati“ (Heb 5,8). Ondje gdje zakažemo, gdje smo nemoćni i jadni, tu nam Duh Sveti pritječe u pomoć. Bog nam je zadao mučan životni zadatak. Duh nas Sveti vodi i osposobljuje da postignemo cilj, da odolimo u borbi za istinu do pobjede. Eto opet dara jakosti.

Duh tumači našu molitvu (Rim 8,26-27). Nije Duh naš partner, kolega, nego božanski Rasvjetlitelj naših misli i Tumačitelj naših želja i molitava. Prema njemu moramo biti u poniznu molitvenu odnosu i stavu, ako želimo rasti. Eto dara pobožnosti.

Zaključak. Pojam Duh Sveti nalazi se na gotovo svakoj stranici Svetoga Pisma, Duh kao učitelj koji nadahnjuje Riječ, koja jekne u našim dušama i odjekne u ovoj suznoj dolini. Onim zvukom i glasom kako je Duh izrekao, a mi primili, tako nam se i jeka čuje. S pravom se pitamo: čuje li se dostatno taj glas Duhov u nama i u svijetu? Ako ne čuje, razlog je samo u nama.

Kako se mi osobno odnosimo prema osobi Duha Svetoga, koju svaki put izgovaramo kada se križamo? Iako Duh i danas neprestano lebdi pred našim očima kao što je lebdio nad vodama u stvaranju i na dan Pedesetnice, pitanje je koliko mi držimo do njega. Na primjer. vjerojatno smo svi mi stariji valjano krizmani, primili pečat dara Duha Svetoga, od mudrosti do strahopoštovanja. Neka dignu ruke koji znaju datum primanja sakramenta sv. krizme! Mi obično ne pamtimo ni godinu, kamoli dan krizme. Kada ponekad upitam datum krizme koju kumu, samo što ne padne u komu! Ne bih rekao da smo Duha Svetoga posve zapostavili, ali nismo ga uvijek ni pretpostavili nečemu drugomu. Zašto? Kada govorimo o Isusu, uvijek imamo neku predodžbu o njemu. Možemo čak i Oca nebeskoga nekako predočiti, poput zemaljskih očeva, punih dobrote i ljubavi. A o Duhu nemamo odgovarajuće predodžbe, ni slike, ni ukazanja. Lahor, šum, nešto nevidljivo, a djelatno. Duh nam je jednostavno sjetilima nepristupačan, a u njemu živimo, mičemo se i jesmo! Ne vidim ni ja tvoje mudrosti, samo po riječima i djelima raspoznajem što je mudro ili ludo; što je razumno ili nerazumno. To što je mudro, od Duha je Božjega, a što je ludo – od nas je ljudi! Krizmanici, izaberite, što želite biti: velikoumni ili maloumni? Pomoći će vam, i obitelj i Crkva, molitvom i savjetom da se izgradite u prave kršćanske osobe: mudre i razborite, odane savjetu i znanju, jake, pobožne i bogobojazne. Poslušajte Duha Božjega!

Izvor: Crkva na kamenu/KIUM