Ovih je dana u Mostaru objavljena monografija pod naslovom Biskup Žanić o Međugorju, 164. knjiga u nizu biblioteke Crkve na kamenu. Publikacija sadrži 31 dokument iz Žanićeva razdoblja biskupske uprave: 1981.-1993., tj. njegove glavne reakcije na međugorsku pojavnost (str. 25-172).
U Predslovu (str. 7-10) don Željko Majić, generalni vikar hercegovačkih biskupija koji je u tome crkvenom svojstvu posljednjih sedam godina pratio zbivanja u Međugorju, između ostaloga, piše: „Iskreno preporučujući ovu knjigu čitatelju koji traga za istinom, živo se nadamo da ova sabrana dokumentacija o ‘međugorskom fenomenu’, popraćena uvodnim napomenama i zaključnim osvrtima na pojedine dokumente i spise od njegova nasljednika, može u mnogome nadoknaditi ono što je biskup Žanić prije 30 godina bio naumio dopuniti i složiti u knjigu, ali mu nepravda vremena nije dopustila“.
Uvod (str. 15-24) i glavne Napomene i Osvrte uz pojedine dokumente, kao što je navedeno, te Opći zaključak i Razloge biskupa Žanića o neistinitosti „međugorskoga fenomena“ (str. 176-186) napisao je biskup Perić koji je 1993. naslijedio biskupa Žanića, a u rujnu prošle godine odlukom pape Franje predao biskupijsku upravu svomu nasljedniku msgr. dr. Petru Paliću.
U Prilozima na pitanje: Je li biskup Žanić bio „udbaš“? odgovara se s trima člancima (str. 187-207), na temelju dostupne dokumentacije iz državnih arhiva. Neobuzdana haranga za Biskupova života, pojačana nakon njegove smrti knjigom iz 2011. i filmom iz 2017. imala je pred sobom cilj srušiti auktoritet Biskupov, a onda bi samim time došla do izražaja istinitost međugorskih „ukazanja“ i „poruka“. Ali ako je biskup Žanić istinit u svojim nastupima, onda su međugorske „poruke“, osobito one upućene njemu, nedostojne imena Blažene Djevice Marije!
Popis imena (str. 209-212), koji je izradio T. Šarac, omogućuje lako snalaženje u traženju sudionika međugorske pojavnosti. Na kraju su preslikom donesene naslovne stranice četiriju monografija o biskupu Žaniću: Istina oslobađa 1992., Ogledalo pravde 2001., Istina će vas osloboditi 2006. i U vjeri, nadi i ljubavi 2018., u svima ima Biskupovih osvrta i na spomenuti fenomen.
Pavla Žanića (1918.-2000.), mostarskoga biskupa koadjutora (1970.-1980.) i ordinarija (1980.-1993.) Papinim imenovanjem pozvala je Sveta Stolica iz Splita u Mostar u prvom redu da rješava „hercegovački slučaj“. A i tadašnja hercegovačka franjevačka uprava uvjeravala je odgovorne Svete Stolice da bi se taj problem lako riješio samo da dođe za biskupa kandidat sa strane, ne iz Hercegovine. Nakon biskupskoga ređenja u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru, 2. svibnja 1971. – prije 50 godina – novi se biskup koadjutor svojski zauzeo za rješenje bolnoga pitanja. Prvi rezultat brojnih susreta, pregovora, pitanja i odgovora u Mostaru, u Zagrebu, u Rimu pokazali su se u dekretu „Romanis Pontificibus“ iz 1975. godine, koji je sv. Pavao VI., papa (1963.-1978.), na osobit način potvrdio i naredio da se objavi. A onda je izbio radikalan neposluh i zakočio provedbu Dekreta, bez obzira na biskupa „stranca“!
Polovicom godine 1981. pronio se Hercegovinom potom i svijetom glas o navodnim ukazanjima Blažene Djevice Marije, koja je, prema Kronici ukazanja u župi Međugorje, tek od 12. listopada 1981. na upit: „Jesi li ti Bogorodica?“ odgovorila: „Ja sam Bogorodica i Kraljica mira“. Mjerodavni biskup za Međugorje bio je upravo biskup Žanić koji se prvih mjeseci pokazao otvorenim ideji da je sam svemogući Bog poslao Blaženu Djevicu Mariju da razriješi stoljetno hercegovačko čvorište oko župa, iako je od samih početaka imao i drugu „Gospinu“ poruku da „fratri imaju pravo“! Sve Biskupovo traženje rješenja ovdje je izneseno u trideset dokumenata koji se ovdje prvi put objavljuju na jednome mjestu, u jednoj knjizi, vremenskim redoslijedom. Čitatelj može pratiti kronološki razvoj samih događaja u Žanićevoj optici.
U ovoj dokumentarnoj monografiji razrješuju se prigovori biskupu Žaniću da je promijenio početno dobrohotno držanje prema Međugorju, prvo: pod pritiskom dijecezanskoga klera koji je navodno od njega zatražio da se zauzme jednodušna pozicija u odnosu na međugorsku pojavu, i drugo: pod prijetnjama komunističkih vlasti, ako se ne suprotstavi međugorskoj pojavi, da će biti strpan u zatvor i sići s biskupske katedre! Te su izmišljotine izišle iz međugorske „škole“ još 1985., a ponavljaju se do najnovije edicije zagovornika međugorskih nevjerodostojnosti. Ovdje se dokumentarno odgovara da su to zlonamjerne besmislice, klevete.
Čitatelj će vidjeti koliko je od početka bilo manipulacija i osobama i istinom i koliko se trebalo probijati kroz gustiš informacija da se zauzme uvjerljivo stajalište o neistinitosti ukazanja. „Istina ne kasni i kada – zakasni! Bog je njoj zajamčio sretnu vječnost, a nije lažima!“ (str. 61).
Izvor: Crkva na kamenu
