Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj obavijestila je u petak, 13. svibnja 2022., da je Sveti Otac prihvatio odreknuće nadbiskupa mons. Marina Barišića od pastoralnoga upravljanja Splitsko-makarskom nadbiskupijom. Naslijedit će ga mons. Dražen Kutleša, dosadašnji nadbiskup koadjutor iste nadbiskupije.
Govor mons. Barišića prigodom objave Papinog prihvaćanja odreknuća od službe
Dragi prijatelji, braćo i sestre!
Okupili smo se danas u našoj Prvostolnici u ovaj podnevni sat kako bismo pozdravili našu nebesku Majku, ali svaki put kad vas pozovem ovako „iznenada“ imam nešto važno objaviti, a danas je osobito važno jer smo u nadbiskupovoj crkvi – u katedrali.
Danas, na dan Gospe Fatimske, vam objavljujem da sam primio vijest iz Apostolske nuncijature da je sveti otac papa Franjo današnjim danom prihvatio moje odreknuće od službe splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita zbog napunjene kanonske dobi. To znači da je od ovoga trenutka mons. Dražen Kutleša, dosadašnji nadbiskup koadjutor ipso facto postao splitsko-makarski nadbiskup i metropolit sa svim pravima i dužnostima dijecezanskog biskupa. Dujmov nasljedniče, nadbiskupe Dražene čestitam i Bog Vas poživio!
(nadbiskup Marin predaje biskupski štap nadbiskupu Draženu)
Dopustite mi da kažem još nekoliko riječi sada, na kraju moje službe splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita, a na početku novog životnog doba kao nadbiskup u miru.
Svaki životni prijelaz traži jednu osobnu retrospektivu, osvrt na ono što je bilo kako bi nam iskustvo prijeđenoga puta pomoglo ići dalje. Primivši vijest iz Nuncijature koju sam vam objavio, zadnjih nekoliko dana sam u molitvi prebirao po svome sjećanju, po životnom putu koji me je vodio od rodnih Vidonja i roditeljskog doma, preko školskih dana u Metkoviću, preko sjemenišnih dana u Dubrovniku i Splitu, preko studentskih dana u Rimu, do moga svećeničkog ređenja i svećeničke službe koju sam vršio kao odgojitelj i profesor naših bogoslova i kao župnik na Spinutu. Za većinu nas koji izabiremo duhovni poziv, svećeničko ređenje i povezane pastoralne službe su vrhunac i ispunjenje naših mladenačkih snova i maštanja. No Gospodin je za mene imao drukčiji plan i izabrao me za biskupsku službu te doveo do katedre sv. Dujma, do nadbiskupske katedre časne splitsko-makarske jednoć salonitanske nadbiskupije i metropolije. I kad činim svoj vlastiti osvrt mogu samo reći da u svom životu, svakoga dana primjećujem prst Božji, ruku milosrdnog Oca koja me je vodila i kojoj sam se dao voditi. Bog mi je podario uzorne roditelje koji su živjeli skromno i skladno te podigli brojnu obitelj gdje sam rastao okružen braćom i sestrama, ali i širom obitelji župne zajednice Vidonje u neretvanskoj dolini. Bogu sam zahvalan na školskim, sjemenišnim i studentskim danima i na svim osobama na tom putu. Bogu sam zahvalan na daru svećeništva, tom uzvišenom i odgovornom pozivu biti znak milosrdnog Oca. Naravno, da sam nebeskom Ocu zahvalan i na biskupskom pozivu unutar svećeničkog poziva. Zahvaljujem Bogu jer samo njemu mogu reći hvala na svemu, jer je njegov dar što smo mu zahvalni.
Nedavno smo ispunili jedan zavjet, jednu želju dvojice mojih predšasnika mons. Frane Franića i mons. Ante Jurića da ih pokopamo na svetom tlu Gospinog otoka u Solinu. Zahvalan sam što sam, iako nedostojan, nastavio niz nakon tako velikih ljudi, svećenika i pastira. Obojica su obilježili svoje vrijeme pa tako i mene u tom vremenu. A kada su otišli u mirovinu, znam da su molili za mene svoga nasljednika što mi je pomoglo u onim trenutcima kad možda nisam znao što i kako napraviti ili kada nisam bio shvaćen zbog onoga što sam napravio.
Isto tako sam zahvalan braći hrvatskim biskupima i mnogima drugima s kojima sam dijelio apostolsko naslijeđe. Na poseban način zahvaljujem bivšim i dosadašnjim biskupima sufraganima na bratskoj podršci i razumijevanju. To su bili: Želimir Puljić, Slobodan Štambuk, pokojni Srećko Badurina, Ilija Janjić, Ante Ivas, Mate Uzinić, Tomislav Rogić, Petar Palić, Ivan Štironja, Ranko Vidović i Roko Glasnović. Također, htio bih spomenuti da je kroz proteklih dvadesetak godina naša Nadbiskupija darovala Crkvi 5 nadbiskupa i biskupa: apostolske nuncije Martina Vidovića i Antu Jozića, nekadašnjeg dubrovačkog biskupa, a sada riječkog nadbiskupa koadjutora Matu Uzinića, vojnog ordinarija u Republici Hrvatskoj Juru Bogdana te hvarskog biskupa Ranka Vidovića.
Nitko ne može biti sam na svijetu, a ni biskup ne može obavljati svoju pastirsku službu bez drugih. Biti biskup doista nosi sa sobom čast koja se vidi i primjećuje, ali još više, biti biskup znači i veliku odgovornost i to ne za nešto vlastito, nego za Narod Božji, za Crkvu koja je Kristova. Zahvaljujem svim svojim suradnicima braći svećenicima, redovnicima, sestrama redovnicama i vjernim laicima koji su radili i rade u nadbiskupijskim ustanovama, a osobito u Nadbiskupskom ordinarijatu. S nekima sam surađivao više i dulje jer su bili moji prvi suradnici. Zahvaljujem mojim tajnicima, a prije svega generalnim vikarima. Hvala pastoralnim i sudskim vikarima, kancelarima, ekonomima, predstojnicima raznih ureda i ravnateljima Caritasa, kanonicima te posebno časnim sestrama koje su brinule za nas.
Zahvaljujem mnogim vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama, katehistima, mladima, članovima raznih crkvenih i molitvenih pokreta i zajednica, članovima pastoralnih i ekonomskih vijeća, sakristanima i ministrantima koje sam susretao na pohodima župama. Zahvaljujem svim vjernicima splitsko-makarske nadbiskupije s kojima sam bio kršćanin, a za koje sam bio biskup na putu sinodalnog hoda – zajedništva, poslanja i sudjelovanja naše Splitsko-makarske nadbiskupije. Zahvaljujem tolikim anonimnim i ustrajnim osobama koje su molile i mole za mene.
Kao nadbiskup sam se susretao i s mnogim osobama na svim razinama vlasti države i županije, gradova i općina, s nositeljima politike, znanosti, kulture, športa, gospodarstva, odgoja i obrazovanja, zdravstva, socijale, civilnog društva i medija koji su pratili život i rad naše splitsko-makarske Crkve. Zahvalan sam jer su mi pružili čast da im budem sugovornik.
Svima najiskrenije hvala!
Drugo što želim je reći – oprostite. Nad-biskup nije nad-čovjek. Svi smo mi „Adam“ – zemljani koje je Bog satkao od krvi i mesa i udahnuo život. I ja sam „Adam“ – zemljanin od krvi i mesa, grešan i ograničen, kojem se Bog smilovao. Zato dok svima zahvaljujem od sviju pitam i oproštenje ako sam svojim mislima, riječima, djelima, propustima i postupcima koga povrijedio. Sigurno jesam jer čovjek griješi svaki dan, a iza mene je gotovo 30 godina biskupske službe od kojih 22 kao nadbiskup. Dok molim milosrdnog suca da se smiluje meni grešniku od vas pitam oproštenje. Osobno sam svima sve oprostio i zaboravio.
Obraćam se sada Vama dragi naš, dragi moj nadbiskupe Dražene. S neskrivenim zadovoljstvom sam primio vijest o Vašem imenovanju za nadbiskupa koadjutora jer sam znao da dolazi svećenik i biskup koji je dobar i iskusan, koji je mlad i željan raditi u vinogradu Gospodnjem. U ovom trenutku kad preuzimate splitsko-makarsku nadbiskupiju, ja, kao „stari“ nadbiskup, Vam obećavam svoje poštovanje i poslušnost. Obećavam Vam moje molitve isto onako kako su moji stari nadbiskupi Frane i Ante molili za mene. Obećavam Vam svoju suradnju ako Vam moja pomoć bude potrebna. Vi ste moj nasljednik na katedri splitsko-makarskih jednoć salonitanskih nadbiskupa, ali ste zapravo nasljednik svetoga Dujma moćnog nebeskog zaštitnika grada Splita i naše nadbiskupije kojega ćemo ubuduće moliti da Vas štiti dok upravljate ovom mjesnom Crkvom. Sam Krist je apostolskim naslijeđem položio na Vas ruke i povjerio Vam u svojoj providnosti da pasete njegovo stado. Isti Krist koji Vas je odabrao bit će s Vama dok budete u Njegovo ime propovijedali Radosnu vijest i naviještali kraljevstvo nebesko. A sve nas nazočne kao i one koji nas prate putem medija i sve vjernike naše nadbiskupije pozivam da svaki dan mole za Vas kako biste bili nošeni od onih koje nosite.
Ja se sada povlačim u mir, ali ne odlazim daleko. I dalje ću biti tu gdje me i dokle me Božja Providnost želi. Što ću ubuduće raditi? Iskreno se sada želim još više posvetiti molitvi i duhovnosti, želim i dalje biti svećenik među narodom i dijeliti sakramente, želja mi je pročitati neke stvari za moju dušu koje dugo čekaju na mom stolu, a nisam imao vremena za to uz druge obveze. Volio bih meditirati nad molitvom Očenaša jer moje biskupsko geslo je „Oče naš“. Volio bih se posvetiti proučavanju života svetog Tita za kojeg znamo pouzdano iz Pavlovih poslanica da ga je poslao u Dalmaciju i time uvrstio naš kraj na svetopisamsku kartu. Volio bih šetati, diviti se ljepoti stvorenoga i probati ponovo voziti biciklu. Volio bih opet otići i na Poljud i slaviti Hajdukove naslove, nadamo se već ovoga mjeseca. Volio bih hodočastiti na nova mjesta i svetišta, ali se i vratiti gdje sam već bio i mirnije još jednom doživjeti ta sveta mjesta. Koliko imam želja ispada da sam tek na početku, a ne na zalazu svoga života. I moje zdravlje je ozbiljno narušeno. To je tako i to je normalno s godinama. Morat ću povesti sada malo više brige o tome, ako želim ispuniti barem nešto od ovoga što bih volio.
Ne smijem više duljiti sada na kraju kad trebam utihnuti i dati riječ drugome.
Nadbiskupe Dražene, još jednom Vam čestitam i molim da Vas Bog po zagovoru svetoga Dujma čuva i blagoslovom prati.
A svima vama, braćo i sestre, iskreno hvala i Bog vas blagoslovio!
Životopis umirovljenoga splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića
Mons. Marin Barišić rođen je 24. ožujka 1947. u župi Vidonje kod Metkovića u Neretvanskoj dolini u mnogobrojnoj radničkoj obitelji od oca Ivana i majke Matije rođ. Ćerlek. U rodnom mjestu završio je osnovno školovanje, a srednju školu pohađao je u Dubrovniku i Splitu, gdje je i maturirao u sjemenišnoj gimnaziji. Prve godine bogoslovnog studija završio je na Visokoj teološkoj školi u Splitu, a onda je na nastavak studija upućen u Rim na Papinsko lateransko sveučilište gdje je postigao bakalaureat iz teologije. Specijalizaciju je nastavio na Biblijskom institutu Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu te je doktorirao iz biblijske teologije.
Za svećenika ga je 14. srpnja 1974. u rodnoj župi Vidonje, u vrijeme nadbiskupovanja mons. Frane Franića, zaredio splitsko-makarski pomoćni biskup Ivo Gugić. Kao svećenik, vrativši se iz Rima, najprije je od 1978. do 1979. godine djelovao kao prefekt (odgojitelj) u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, a potom, u kolovozu 1979. postao je župnik Župe Pohođenja Blažene Djevice Marije na Spinutu u Splitu. Od 1981. godine, uz župničku službu, povjerena mu je i profesorska služba na Visokoj teološkoj školi u Splitu na kojoj je predavao nekoliko predmeta iz područja Svetog pisma.
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 3. kolovoza 1993. godine pomoćnim biskupom Splitsko-makarske nadbiskupije, a za biskupa ga je 17. listopada iste godine zaredio nadbiskup Ante Jurić. Za splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita imenovan je 21. lipnja 2000., nakon što je Sveti Otac prihvatio odreknuće nadbiskupa Jurića, poslije 12 godina službe dijecezanskog biskupa i napunjenih 78 godina života. Nadbiskupski palij mons. Barišić primio je od sv. Ivana Pavla II. 29. lipnja 2000.
Mons. Marin Barišić, nakon što je 1969. godine ponovno uspostavljena Splitska crkvena pokrajina i Splitsko-makarska nadbiskupija, bio je treći nadbiskup i metropolit nadbiskupije.
Obraćanje mons. Kutleše prilikom objave preuzimanja službe splitsko-makarskog nadbiskupa
Preuzvišeni oče nadbiskupe Marine,
braćo svećenici i redovnici, sestre redovnice i dragi bogoslovi,
draga braćo i sestre u Kristu,
gotovo su dvije godine prošle otkako me je sveti otac Franjo, imenovao nadbiskupom koadjutorom ove naše Splitsko-makarske nadbiskupije, u koju sam kanonski uveden 3. rujna 2020. godine. Danas nas ponovno zajedno okuplja vijest da je Sveti Otac odlučio prihvatiti odreknuće nadbiskupa Marina zbog navršene kanonske dobi čime sada moje služenje i prisutnost među vama poprima jednu novu, intenzivniju dimenziju. Božjom Providnošću, pred vama danas u punom smislu stojim kao pastir ove časne mjesne Crkve, ili da se poslužim saborskim izričajem (usp. usp. LG 27, 3), kao „otac kojega je poslao Otac obitelji da upravlja njegovom obitelji“. Pred očima mi je primjer Dobroga pastira koji nije došao biti služen, nego služiti i da za ovce položi svoj život. Želio bih da me tako i primite: kao onoga koji preuzima obvezu prednjačiti u služenju i zajedno s vama izgrađivati zajedništvo, „da po jedinstvu“ u ovoj Dujmovoj Crkvi, „sve bude u skladu i obiluje na slavu Božju“. Protekle dvije godine imao sam priliku postupno i u raznim prigodama upoznavati prilike i običaje kao i poteškoće s kojima se susrećete kao i nadanja koja vam uzdižu duh. Bilo je to milosno vrijeme srdačnih susreta, ali i vrijeme svojevrsne kušnje u odmjeravanju snaga pred izazovima koji su se dali naslutiti. Svoje pouzdanje stavljam u Gospodina u nadi da neću iznevjerit poslanje koje mi je povjerio.
Ovo je prilika koju rado koristim kako bi u svoje i u vaše ime zahvalio nadbiskupu Marinu kako na dugogodišnjem upravljanju Splitsko-makarskom nadbiskupijom tako i na suradnji u biskupstvu na razini Crkve u Hrvata. Značajan dio svoje životne dobi nadbiskup Marin je ugradio u ovu, Splitsko-makarsku nekoć salonitansku Crkvu, disao s njome, navijao s njome, te je s juga domovine širio prepoznatljivu gorljivost svoga puka u ljubavi prema Bogu i zemlji Hrvatskoj. S lakoćom je pristupao drugima i nastupao pred svima ohrabren, vjerujem, i vašom vjernošću te bratskom i vjerničkom podrškom. Osobno mu zahvaljujem jer me je primio kao sina i velikodušno uveo u život nadbiskupije.
Hvala vama, braćo svećenici dijecezanskog i redovničkog klera, redovnici i sestre redovnice i svi dragi vjernici koji ste me otvorena srca primili od prvoga dana i ponudili i djelima pokazali spremnost na suradnju, svjesni da izgrađujemo kraljevstvo Božje. Posebno hvala onima koji su u skrovitosti srca i služenja svoju molitvu upravljali Bogu, zazivajući tako rosu milosti Božje na ovu njivu Gospodnju i na mene koji sam bio i ostajem potrebit vaše molitve. Svoje „hvala“ i svoj pozdrav upućujem vama, braćo i sestre, koji nosite teret bolesti, nemoći, siromaštva, vama koji najviše osjećate posljedice krizâ kojima smo pogođeni. Želim vam reći da niste i nećete ostati sami ni napušteni te da možete imati povjerenja. Ova je Crkva tu za vas, jer se s vama poistovjetio sam Gospodin, njezin Zaručnik. Ako bismo iznevjerili vas, iznevjerili smo njega.
Draga braćo i sestre, s vama želim podijeliti radost koju osjećam zbog mladosti ove Crkve, koja se ne boji otvoriti vrata Gospodinu. Među nama su mladići i djevojke koji su spremni uložiti svoje snage za Gospodinovo djelo, velikodušno odgovoriti na njegov poziv bilo kao kršćanski supružnici prihvaćanjem i odgojem djece, bilo nasljedujući izbliza Krista Gospodina u svećenikom ili redovničkom pozivu. Svi smo pozvani na njihovu spremnosti odgovoriti svesrdnom podrškom i blizinom, primjerom koji izgrađuje, a ne žalosti. Dragi mladi prijatelji, ovdje nazočni bogoslovi, dragi redovnički pripravnici i pripravnice, ne bojte se darivanja onamo kamo vas Gospodin zove. Njegova je volja mir vaš.
Danas, u ovoj prigodi, molim da se u zahvalnosti za plodnu prošlost okrenemo izgradnji zajedničke budućnosti, svjesni da nam je trud uzaludan ako Gospodinu ne dopustimo da kuće gradi (usp. Ps 127). Stoga vas pozivam i na poniznost koja je, kako kaže papa Franjo, jedina kadra stvarati s pogledom okrenutim u budućnost i sjećanjem punim zahvalnosti. Dok se oholost zatvara u prošlost, kruta je i bešćutna, poniznost otvara novosti, drukčijemu i drugomu, dopušta da se propitkujemo bez gorčine i da bez poteškoće ustajemo nakon posrtaja. Ponizna će duša lako prepoznati dobro u drugome, ali i spretno umaći zamkama okamenjenosti koja guši svaki dašak dobra.
Na tom putu i u tim nastojanjima ugledajmo se na Bezgrešnu Djevicu, poniznu službenicu, čiji blagdan, Gospu Fatimsku danas slavimo. Ona nas ne napušta u vremenima nevolje i straha. Blizu je malenima, nosi nam mir, pomaže pronaći smisao našim trpljenjima, put i snagu u nasljedovanju Isusa. Pomaže nam vjerovati i ostati sjedinjeni s Crkvom; pomaže nam vidjeti ruku Božju u svijetu i živjeti u nadi usred najgušće noći.
Još uvijek sam apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije pa ne mogu ne spomenuti da danas slavimo i dan rođenja svećenika blaženog Miroslava Bulešića koji je svoju vjeru posvjedočio mučeničkom smrću u 27. godini života. Tako je postao uzor mladim svećenicima kako ustrajno živjeti svoje svećeničko poslanje u ovom svijetu.
Na kraju sve vas, braćo i sestre, preporučujem nebeskoj zaštiti Gospe Fatimske, i zazivam zagovor bl. Miroslava Bulešića kao i našeg nebeskog zaštitnika sv. Dujma.
Neka nas blagoslovi Gospodin i neka nas čuva!
Neka nas Gospodin licem svojim obasja i milostiv nam bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na nas i mir nam donese!
Životopis splitsko-makarskog nadbiskupa Dražena Kutleše
Mons. Dražen Kutleša rođen je u Tomislavgradu 25. rujna 1968, od oca Kreše i majke Danice r. Ćurić. Poslije osnovne škole koju je pohađao u Prisoju (1975. – 1983.), boravi u sjemeništu i završava Klasičnu gimnaziju Ruđer Bošković u Dubrovniku 1987. Zatim upisuje i završava 1993. filozofsko-teološki studij na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu. Godine 1994. postigao je bakalaureat pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Zaređen je za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije u Prisoju 29. lipnja 1993. Godine 1995. odlazi na poslijediplomski studij kanonskoga prava na Papinskom sveučilištu Urbaniana u Rimu gdje magistrira 1997. i doktorira 2001.
Od 1993. do 1995. bio je župni vikar u mostarskoj katedrali i katehist u srednjim školama. Od 1998. do 2006. obnašao je sljedeće službe: vicekancelara u biskupijskoj kuriji, župni upravitelj u Grudama, predavač kanonskog prava na Teološkom institutu u Mostaru, član zbora savjetnika i svećeničkog vijeća. Od 2006.-2011. djelatnik je Kongregacije za biskupe u Vatikanu. Od 2010. vanjski je suradnik Kongregacije za kauze svetih i disciplinu sakramenta.
Dana 17. listopada 2011. papa Benedikt XVI. imenovao ga je biskupom koadjutorom Porečke i Pulske biskupije, 10. prosinca 2011. zaređen je za biskupa, a 14. lipnja 2012. imenovan je dijecezanskim biskupom Porečke i Pulske biskupije.
Biskupsko geslo mons. Kutleše su riječi iz Psalma 31: „U Tebe se, Gospodine, uzdam!“
U tijelima Hrvatske biskupske konferencije trenutno vrši sljedeće službe: član stalnog vijeća, predsjednik pravne komisije i predsjednik biskupske komisije za odnose s državom.
Papa Franjo imenovao ga je nadbiskupom koadjutorom Splitsko-makarske nadbiskupije 11. srpnja 2020. godine.
Od njenog ponovnog uspostavljanja 1969. godine, četvrti je po redu nadbiskup Splitsko-makarske nadbiskupije koja na površini od 4088 kvadratnih kilometara, obuhvaća oko 425 tisuća vjernika koji žive u 187 župa za koje se brine oko 220 biskupijskih i 160 redovničkih svećenika uz suradnju oko 460 redovnica te više od 300 vjeroučitelja.
Izvor: Crkva na kamenu/IKA
