ĐAKOVO – Svi su skupovi zanimljivi na svoj način, susret u obitelji, susret prijatelja, generacije maturanata, đaka i susreti drugih provenijencija. U Đakovu, kasnije se nastavio u Oprisavcima, 30-ak km od Đakova, organiziran je sedmi susret plemena – prezimena Ravlića. Prvi takav susret bio je u Kozici kod Makarske. Prema dosadašnjim iskazima Kozica je mjesto porijekla svih Ravlića, a ima ih raseljenih diljem svijeta više od 3000.
Tako se okupiše svi Ravlići, koliko ih je moglo stići u Đakovu, oko 200 prezimenjaka, pred katedralom na platou 21. travnja 2018. Među njima najstariji je Anto Ravlić iz Modrana rođen 1934. godine, a sada stanuje u Odri – Velika Gorica. Najmlađa sudionica je Diana Ravlić, rođena 2017. godine u Tušiloviću kod Karlovca, od oca Branimira i majke Kristine. U Strossmayerovoj katedrali sveta Misa s Ravlićima započela je u 11 sati kojoj je predsjedao vlč. Ivan Ravlić, župnik u Tesliću i organizator svih ovih susreta. Uvod u misno slavlje započeo je riječima: “Misli me vraćaju na 19. rujna 2003. u mjesto Kozice, gdje smo imali prvi susret. Veseli me što nismo prekinuli niz susreta, ovo je 7. susret zahvaljujući dragome Bogu. Hvala vam svima što ste se odazvali. Pozdravljam ovdje sve Ravliće, odakle god došli, kad bih nabrajao odakle smo došli, i gdje nas ima teško bih do kraja došao. Zahvaljujem gosp. mons. Luki Strgaru i mons. Nedjeljku Čuturi što su nam osigurali katedralu za ovaj dan i u ovo vrijeme”.
Svi su pobožno sudjelovali na svetoj Misi, čitali misna čitanja, animirali pjevanje tijekom svete Mise.
U propovijedi don Ivan je naglasio: “I mi, pleme Ravlića, stavljeni smo pred jednu veliku kušnju, hoćemo li preživjeti ili izumrijeti. Ako se budemo uključili u ovaj trend današnjice koji sve čini da čovjeka, brak, obitelj omalovaži i uništi, tada će nas nestati. Slušamo li glas Crkve po kojoj treba biti formirana naša svijest i savjest, onda ćemo sigurno preživjeti i natalitet će nam porasti. Tu je opstanak plemena, roda Ravlića. Po prezimenu se mnogo toga iščitava, psihološka i sociološka struktura čovjeka iz toga plemena. Tu bi se čak moglo govoriti o genetici plemena i nasljednim osobinama. Kao što se može govoriti o genetici pojedinca, obitelji, tako se u širem smislu može reći o genetici roda, plemena. Promjena prezimena, imena značila bi često i promjenu profesije, zanimanja. Ime je dano prema sklonosti i nahođenju pojedinca ili grupe. Promjena je utjecala na poboljšanje statusa života i djelovanja. Čuvao se ponos imena, prezimena i nije se dopuštalo omalovažavanje ili poniženje. Ginulo se za svoje prezime i čast koje je prezime nosilo. Mi Ravlići imamo i svoj grb i nemojmo ga pogaziti, omalovažiti, budimo ponosni na njega.”
Po završetku misnoga slavlja, uputili smo se u Oprisavce na imanje zvano “Kuća dida Tunje” gdje je odmaralište i mjesto dobro za rekreaciju, a udaljeno od Đakova oko 25 km. Svi smo vozeći se autima, a bilo ih je oko 80-ak, stavili na auta natpis “Susret Ravlića”, koji su mnogi uz cestu popratili gledajući i divili se. Bilo je Ravlića iz: BiH, RH, neki su došli iz Austrije, Njemačke i drugih zemalja samo da nazoče ovome susretu. Sve je počastio lijepim ručkom domaćin Mato Ravlić, iz Strizivojene sa svojom kćeri Martinom Ravlić-Janković. Bila je vidno uzbuđena kad je kratko pozdravila sve Ravlića na ručku, pa su joj i suze radosnice gotovo potekle. Naglasila je: “Ovo je moj najsretniji dan u životu, sretna sam što sam Ravlićka i zbog današnjega dana.” Upravo će ovaj dan ostati mnogima dugo u sjećanju u nadi da će sljedeći susret biti u Kozice Poljičke 7. rujna 2019.
Don Ivan Ravlić, župnik u Tesliću
