Stajalište Moskve, 13. lipnja – Moskovski patrijarhat otkazao je sudjelovanje u Svepravoslavnom Saboru najavljenu za tjedan od 19. do 27. lipnja 2016. na otoku Kreti pod jurisdikcijom Carigrada. “Sve Crkve trebaju sudjelovati u Svepravoslavnom Saboru, i samo u tom slučaju odluke koje Sabor donese jesu valjane”, rekao je mitropolit Hilarion, pročelnik Odjela za vanjske crkvene odnose Moskovskoga patrijarhata, u ponedjeljak 13. lipnja, nakon izvanredne sjednice Svetoga Sinoda u Moskvi. On je rekao da je već nekoliko Pravoslavnih Crkava – Bugarska, Antiohija i Gruzija – odbilo sudjelovati u Saboru, a Srpska Pravoslavna Crkva tražila je da se Sabor odgodi.
Carigradski patrijarhat, koji je zadužen pripremiti Sabor, odbio je inicijativu Moskovskoga patrijarhata da se do 10. lipnja održi svepravoslavno vijećanje, gdje bi se mogla postići suglasnost oko spornih pitanja: pravilnika i pojedinih dokumenata. Tako je i Moskva odlučila ne sudjelovati u Saboru. Istodobno mitropolit Hilarion, unatoč svim neprilikama, ne vidi zastoja s obzirom na Sabor: “Situacija koja se dogodila nije katastrofalna, to je redovita situacija”, rekao je novinarima. On vjeruje da “trebamo izvući pouke iz nje i shvatiti da se glasovi Crkava ne mogu ignorirati”. Svepravoslavni Sabor bit će valjan ako sve mjesne Crkve, bez iznimke, u njemu sudjeluju.
– U ove četiri Pravoslavne Crkve koje su do sada otkazale sudjelovanje na Saboru nalazi se više od polovice svega pravoslavnoga pučanstva.
BEOGRAD TRAŽIO ODGODU PA POSLAO DELEGATA NA PRIPREME
Stajalište Beograda – Beograd, 6. lipnja 2016. – Srpska Pravoslavna Crkva (SPC) razaslala je svim Pravoslavnim Crkvama priopćenje Arhijerejskoga sabora od 25. svibnja 2016. i u popratnom pismu obrazložila svoj zahtjev za odgodom Sabora: “Smatramo da je suvišno isticati s kolikom je nadom, iskrenom predanošću i doprinosom, po mjeri naše moći, naša Crkva sudjelovala u pripremi Svetoga i Velikoga Sabora Pravoslavne Katoličanske Crkve.
Uzevši, međutim, u obzir:
- nezadovoljstvo i kritičke primjedbe određenih mjesnih Crkava u pogledu pojedinačnih, u predsaborskom razdoblju pripremljenih tekstova;
- neopozivu odluku Antiohijskoga i Bugarskoga patrijarhata da se suzdrže od sudjelovanja na Saboru;
- probleme u odnosima i općenju među Crkvama (Jeruzalem – Antiohija zbog Katara; zaoštravanje odnosa između nas i Rumunjskoga patrijarhata, koje se već teško može nadići zbog njegova antikanonskoga upada u Istočnu Srbiju i osnutka ondje paralelne episkopije, što vodi prekidu liturgijskoga i kanonskoga zajedničenja dviju susjednih sestrinskih Crkava ako ne bude stavljena točka na gore opisano ponašanje, i tako dalje), uz perspektivu da ovi problemi ne budu raspravljani i riješeni na Saboru nego budu odgođeni za poslijesaborsko razdoblje, kao da bilo koja komisija može biti organ viši od Svepravoslavnoga Sabora, i
- odsutnost volje kod naše Majke Crkve Carigradske da bar jedan od prijedloga naše Crkve (kao što je rasprava o autokefalnosti, o pravu arhijereja glasovati na Saboru, o obradi Saborâ 9. i 14. stoljeća kao već ekumenskih u svijesti i praksi Pravoslavne Crkve, i neki drugi, možda od manjega značenja) bude uvršten u tematiku i dnevni red Sabora, dok nas obvezuju stavovi Svetoga Arhijerejskog Sabora naše Crkve, službeno formulirani prije dvije godine kao i nedavno, krajem protekloga mjeseca svibnja, primorani smo sa žalošću – ali ujedno i s punim osjećajem svoje pastirske i, uopće, crkvene odgovornosti – obavijestiti Vašu dragu i uvaženu Svetost i Vaš Sveti i Arhijerejski Sinod da naša Crkva – jer je ovo sve ovako – osjeća poteškoću sudjelovati na sazvanom Svetom i Velikom Saboru te predlaže njegovo odgađanje na neko vrijeme, tako da bi se naše skoro, uz pomoć Božju, sabranje na Kreti smatralo kao predsaborsko međupravoslavno savjetovanje u cilju dopunske pripreme Sabora i poboljšanja njegovih tekstova, ili, najviše, kao početna faza čitava saborskoga procesa, koji treba dovršiti u produžetku, u sljedećoj fazi, nakon što se uklone nesuglasice i postigne jednomišljenje i konsenzus Crkava. Na taj će način, uz pomoć Božju, plod Sabora biti svjedočenje neporočne vjere naše, odgovor o nadi koja je u nama i poruka spasenja u Kristu, upućena svima, i onima koji su nam blizu i onima koji su daleko od nas, a nipošto, ne daj Bože, nicanje novih nepoželjnih i štetnih raskola i parasinagoga pod izgovorom lažno nazvane revnosti i tobožnjega očuvanja Pravoslavlja.”
– Unatoč tomu što je jasno i argumentirano obrazložila svoj prijedlog o odgodi Sabora, SPC poslala je svoga člana, arhiepiskopa cetinjskoga Amfilohija Radovića, da na Kreti od 9. do 16. lipnja sudjeluje u sastavljanju Poslanice koja bi sa Sabora bila upućena pravoslavnomu svijetu.
Tako vidimo još jedan bolan rascjep u pravoslavlju, i to u trenutku kada se očekivao najveći stupanj njegova dogmatskoga, liturgijskoga, kanonskoga i duhovnoga zajedništva.
Izvor: Crkva na kamenu/KIUM
