Započeli smo korizmu. Ako gledamo na neke običaje i na neke naše prijašnje navike vezane uz korizmu, onda smo mnogo popustili. Dragi kršćanine, nemoj da te takva misao prevari. To naglašava onaj koji jedva čeka nešto pa da opravda svoju duhovnu lijenost ili svoju unutarnju ruševinu. Mi nismo ništa popustili. Ako se ne naglašava post u prijašnjem obliku, to biva jer je današnjem čovjeku po tvornicama i kancelarijama nemoguće držati takav post. Ali nam se napominje da smo taj post dužni zamijeniti nekom drugom pokorom ili dobrim djelom. Ne radi se o tomu da popustimo i propustimo post, nego da budemo u svojoj vjeri zreliji i svjesniji. Ne radi se o tomu da popustimo u nečemu što se tiče naše vjere, nego da svoju vjeru proživljavamo kao radosnu vijest, ne kao nešto što nas u životu muči i gnjavi, nego kao nešto što nam daje radost i životnu snagu. Ne radi se ni o kakvom popuštanju, nego da naglasimo bitno i važno: ljubav prema Bogu, svoju nedjeljnu dužnost svete Mise, svoje pomirenje s Bogom u svetoj ispovijedi, ljubav prema bližnjemu i čovječji odnos prema svakomu ljudskom biću.
Od čega postiti?
Prema tome, tko u ovoj korizmi bude postio od lijenosti, pa svake korizmene nedjelje kad ga ne smeta bolest ni druga čeljad, dođe ovdje skupa s kršćanskom zajednicom sudjelovati u svetoj Misi, obaviti pobožnost križnoga puta, pjevati i moliti Gospin plač i o tome razmišljati, to je Bogu draže i važnije nego hoćeš li ti jesti ovo ili ono.
Tko bude ove korizme postio od svađa, od međusobne mržnje, od podvala susjedske zavisti, to će Bogu biti draže nego što ćeš ti umjesto ove hrane jesti onu. Tko bude postio od poganih riječi u srdžbi u obliku psovke ili bestidnosti u obliku šale, učinit će bolje dobro djelo nego da posti od bilo kojega mrsa. Tko bude u ovoj korizmi umjesto posta učinio dobro siromašnomu, pomogao potrebnomu ili Crkvi nešto darovao, čini vrjednije djelo nego što bi ga učinio promjenom svoga jelovnika.
Prva kušnja
Prijeđimo sada na današnje evanđelje. Đavao napastuje Isusa u pustinji. Pretpostavljajući da je Isus pregladnio, predlaže mu: Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruh. Kruh! Osnovna ljudska hrana. Isus nas je učio da za tu potrebu molimo: Kruh naš svagdanji daj nam danas. Za kruh radimo, za kruh čovjek urani i okasni, za kruh ostavlja iza sebe kod kuće plač i suze, s vlastitim suzama u očima napušta dom, ide u tuđinu, u tuđini se muči i lomi. Sve radi kruha. Radi kruha prevali države i oceane, čezne za domovinom koju možda ne će nikada vidjeti. Dakle, nameće sebi i tjelesne i duševne muke radi toga kruha.
Nama također pokušava đavao nadahnuti isto što i Isusu kad mu je predložio da pretvori kamenje u kruh. Zapravo htio mu je reći: Pusti ti taj svoj post, svoju molitvu, to prazno razmišljanje o spasenju drugih. Misli o kruhu. Isus odgovara: Ne živi čovjek samo o kruhu! Nama šapće isto: Pusti kraju Boga, molitvu, Crkvu i ostalo. Kruh je važan. Važno ga je sebi i djeci osigurati. Kako? Napasnik veli: Nije važno kako. Netko prodaje svoje blago, prodaje ovcu, netko kravu, netko svoju snagu, netko svoje znanje, a što ti prodaješ obraz i dušu, što se to koga tiče? Tako đavao priča, naglašavajući važnost kruha i življenja. Ne kaže Isus da kruh nije važan, ali kaže da nije sve u kruhu. Važnija je obiteljska sloga, smiren i složan život bračnih drugova, ljubav i odanost djece, nego bolji i mekši kruh. Još je nama vjernicima nešto važno. Čovjek nije samo tijelo, čovjek ima i dušu. To nikada ne smije zaboraviti. I kad misli na svoje probleme, uvijek mora prihvatiti takvo rješenje što ga ne će siliti na bacanje duše i obraza pod noge.
Druga kušnja
Napasnik je pristupio Isusu i poveo ga na vrh jeruzalemskoga hrama. Svijet je prolazio gradskim ulicama kao u svakom gradu. Reče Isusu: Baci se dolje među tu svjetinu ako si sin Božji. Ništa ti ne će biti. Anđeli će te čuvati da nigdje ne zapneš, a kamoli da se raniš. Svijet će ti se diviti i pobrat ćeš pljesak. Hajde. Što ne bi, nije to loše. Na što želi navesti Isusa? Na ono što bi se danas reklo “da se puše”, da se pred drugima oholo uzvisuje, da se pokaže. A što velite, braćo? Toliko puta i nas napasnik namiče “da se pokažemo”, da se pušemo. Mnogi momci ne bi psovali nego hoće da se pokažu. Mnogi ne bi ulicom vozili tako brzo i opasno nego hoće da se pokažu.
Treća kušnja
Još je napasnik Isusa kušao i pokazao mu s nekakve uzvisine svjetska carstva, njihovo bogatstvo i veli mu: Sve ću ti ovo dati, samo ako padneš preda mnom te mi se pokloniš. To je već prevršilo svaku mjeru. Isus ga otjera. Nije sotona samo jednom čovjeku rekao: Evo ti što god hoćeš, evo ti sva zadovoljstva, evo ti sva sreća, pružit ću sve mogućnosti tebi i djeci, samo se obračunaj s vjerom, nemoj ići k Misi, radije tada idi na utakmice. Drugim riječima: Evo ti sve, samo mi se pokloni.
Napasnik tjera svoj zanat
Evanđelje je radosna vijest, znači oslobođenje od ropstva sotone. Oslobođenje ne znači da nas đavao nikada ne će napastovati, nego da ga možemo uz Isusovu pomoć lako pobijediti. A napasnik će do kraja svijeta tjerati svoj zanat i kušati ljude zaluditi. Uvijek će govoriti: Gdje je Bog i tko ga je vidio?; što ti je Bog dao i što imaš od njega čekati?; daj ti grabi od ovoga svijeta, a što je onamo tko zna; zašto Bog ovo čini, a zašto ono ne čini? Nije napasnika briga ni za Boga ni za nas, nego mu je cilj da nas smuti. Nagovarat će nas na svaki kukavičluk, na izdajstvo Boga i vjere, na gaženje obraza i poštenja, da sebe uzdižemo, a drugome jamu kopamo, da sebi karijeru gradimo. A sve to pod parolom: Što ćeš, danas su takve prilike. Tko od nas nije susretao takve napasti, kušnje? To znači da je đavao aktivan i u naše doba. A mi? Po Kristu i u Kristu imamo dovoljno snage da mu se odupremo.
Izvor: Preuzeto iz knjige Anđelko Babić, Iziđe sijač sijati, Crkva na kamenu