Ovo je jedan od najvećih blagdana koje kršćani slave. Kao što se Božić i Uskrs slave dva dana, tako se isto slavi i ovaj blagdan Duhova. Mi ne slavimo danas neki davni događaj kad je Duh Sveti sišao nad apostole, jest i to, ali nije samo to, nego zapravo danas slavimo Duha Svetoga, onu božansku silu koja je aktivna u našoj Katoličkoj Crkvi od njezina početka, već 2000 godina. Duh Sveti dao je početnu snagu Crkvi, pratio je Crkvu stalno svojom snagom i s nadom u snagu Boga Duha Svetoga, mi znamo da je našoj Crkvi osigurana trajnost do kraja svijeta.
Duh Sveti zagrlio je našu dušu na svetom krštenju, u njoj se nastanio i uvijek je u našoj duši dok ga teškim grijehom ne potjeramo. Ako si do sada ustrajao u vjeri i ljubavi Božjoj, to imaš zahvaliti njegovoj snazi. Ako si do sada proživio teških trenutaka zbog svoje vjere, bilo zbog unutarnjih sumnja, bilo zbog vanjskih neprijatelja, a uza sve to ostao vjeran Bogu, to je dar Duha Svetoga. Od ovoga malog djeteta, pa do najstarije osobe među nama, nema ga koga nije duh prokleti, onaj zavodnik, đavao zvao na drugu stranu, nema ga koga đavao nije pokušao opoganiti i udaljiti od Boga. Pa, ako mu pokušaji nisu do sada uspjeli, nije to naša pamet, ni naša snalažljivost, ni naša okretnost, nego snaga Duha Svetoga. On je nama po svetoj krizmi dao i dar znanja i dar jakosti da bistro vidimo i da imamo snage držati pravac, makar što je taj pravac mnogo puta i naporan i težak.
Mi ćemo razumjeti pravo tko je Duh Sveti, kad se sjetimo njegova prvog dolaska, njegova silaska nad apostole. Sasvim ih je izmijenio. To je mogao učiniti samo Bog: do njegova silaska apostoli bijahu ljudi strašljivi i prepadnuti, a kad dođe na njih Duh Sveti, postadoše neustrašivi Isusovi svjedoci, vedri i smjeli nosioci njegova nauka. Prije dolaska Duha Svetoga apostoli ništa ne razumješe od onoga što im je Isus govorio, a kad je u njih sišla moć i snaga Duha, najednom postade im jasno sve što im je Isus govorio i što od njih očekuje.
Dragi moj kršćanine, danas bih želio da skupa mislimo na ovu Božju snagu, koju i nama pruža Duh Sveti. Trebalo bi da misleći na ovu snagu osokolimo sebe i druge oko sebe. Apostoli su nakon silaska Duha Svetoga bili sigurni da su našli ispravan put za svoju životnu i vječnu sreću, postali su sigurni da nema druge istine osim one koju im je kazivao Isus, postali su uvjereni da nema drugoga puta osim onoga koji im je Isus zacrtao, postali su sigurni, osjećali su se najsretniji ljudi na svijetu. Ali su ujedno osjećali potrebu da svoju sreću i drugima kazuju, da je i drugima navijeste.
Mi ne želimo nikome zla, ali svojim najbližima sigurno želimo sreću i radost. Moj kršćanine, želiš li ti sreću i radost svome djetetu, svome sinu i svojoj kćeri? To je nepotrebno pitati. A misliš li ti da tvoj sin i tvoja kći mogu postići radost i sreću mimo Isusa i bez njega? Pa, možda nisi očekivao takvo pitanje. A što ne bi o tomu razmišljao? Dragi roditelji, nije mlađi svijet kriv, ne treba se na njih obarati. Roditelji su se poljuljali, pravac izgubili, postali su drogirani standardom, izgubili su radost u svojoj vjeri i vatreni zanos za nju, pa nemaju snage ni djeci kazivati pravac. I apostoli su se bili tako poljuljali na Veliki petak, ali su kasnije stekli sigurnost i hrabrost pa su radost svoga srca svima kazivali. Eto, moj roditelju što treba činiti: dopustiti Duhu Svetom da te ponovno zagrije, dopustiti mu da ti razbistri pogled, dopustiti mu da ti vrati nekadašnju mladost i zanos. Fizička je mladost prošla, ali neka Duh Sveti vrati mladost duše i onu nekadašnju snagu srca, neka te izvuče iz duhovne klonulosti, beskrvnosti, neka se vidi na tebi zdravlje i snaga Duha.
Kod prvoga dolaska Duha Svetoga 3000 ljudi primilo je sveto krštenje. Prema izvještajima iz svijeta naša Katolička Crkva svakoga dana raste za 20.000 novih članova. Tim ljudima u Aziji i Africi nose Radosnu vijest, Isusov nauk, ljudi koji su, kao i apostoli primili od Isusa radost, pa tu radost žele i drugima pružiti. I mi smo pozvani u svijetu širiti Isusovu radost. A Duh Sveti neka bude naša snaga. Dođi duše Presveti…! Svim što vjeru imaju, što se u te uzdaju, sedam svojih dara daj!
Izvor: Preuzeto iz knjige: Anđelko Babić, Iziđe sijač sijati, Crkva na kamenu