Možemo slobodno zaključiti da je nada pokretač ljudskoga djelovanja, u akciju stavlja ljudsku svijest, slobodu, izričaj. Snaga nade očituje se posebno u teškim trenutcima ljudske patnje, boli, neizvjesnosti, nesreće i blizine smrti. Znanost će je definirati kao “razumsku orijentaciju duše prema nekom spoznatom i poželjnom dobru” koje ga ispunja radošću i zahvalnošću pa i prema vremenu koje se pred njim otvara. U tom kontekstu gledamo i na buđenje nade posebno na početku nove godine. No, budući da je nada dio ljudske naravi, može se čuti govor o nekoj vrsti nade i kod onih koji se odluče na samouništenje ili po vlastitom samouništenju uništenje i dijela svijeta koji ih okružuje.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu