Životne situacije donose svakom čovjeku trenutke agonije. Čovjek koji je za života pronašao svoj Getsemani znat će se povući i moliti. U tom našem Getsemaniju često ćemo tražiti društvo ljudi koji su nam bliski, koje smo izabrali u uži krug svoga društva. Oni su naši Petar, Jakov i Ivan.
Kad bilo koja vrsta agonije pritisne našu dušu, sretan je onaj koji na svome putu susretne majku, Veroniku, plačuće jeruzalemske žene ili čak prisiljenog Šimuna Cirenca da pomogne. Ali još više boli saznanje da je netko bio prisiljen pomoći nam. Suosjećajnost kao što je majčina, Veronikina i jeruzalemskih plačućih žena jesu takva rijetkost da im se u takvim trenutcima agonije radujemo.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu