Beograd tražio odgodu pa poslao delegata na pripreme

Stajalište Beograda – Beograd, 6. lipnja 2016. – Srpska Pravoslavna Crkva (SPC) razaslala je svim Pravoslavnim Crkvama priopćenje Arhijerejskoga sabora od 25. svibnja 2016. i u popratnom pismu obrazložila svoj zahtjev za odgodom Sabora: “Smatramo da je suvišno isticati s kolikom je nadom, iskrenom predanošću i doprinosom, po mjeri naše moći, naša Crkva sudjelovala u pripremi Svetoga i Velikoga Sabora Pravoslavne Katoličanske Crkve.
Uzevši, međutim, u obzir:
1. nezadovoljstvo i kritičke primjedbe određenih mjesnih Crkava u pogledu pojedinačnih, u predsaborskom razdoblju pripremljenih tekstova;
2. neopozivu odluku Antiohijskoga i Bugarskoga patrijarhata da se suzdrže od sudjelovanja na Saboru;
3. probleme u odnosima i općenju među Crkvama (Jeruzalem – Antiohija zbog Katara; zaoštravanje odnosa između nas i Rumunjskoga patrijarhata, koje se već teško može nadići, zbog njegova antikanonskoga upada u Istočnu Srbiju i osnutka ondje paralelne episkopije, što vodi prekidu liturgijskoga i kanonskoga zajedničenja dviju susjednih sestrinskih Crkava ako ne bude stavljena točka na gore opisano ponašanje, i tako dalje), uz perspektivu da ovi problemi ne budu raspravljani i riješeni na Saboru nego budu odgođeni za poslijesaborsko razdoblje, kao da bilo koja komisija može biti organ viši od Svepravoslavnoga Sabora, i
4. odsustvo volje kod naše Majke Crkve Carigradske da bar jedan od prijedloga naše Crkve (kao što je rasprava o autokefalnosti, o pravu arhijereja glasovati na Saboru, o obradi Saborâ 9. i 14. stoljeća kao već ekumenskih u svijesti i praksi Pravoslavne Crkve, i neki drugi, možda od manjega značenja) bude uvršten u tematiku i dnevni red Sabora, dok nas obvezuju stavovi Svetoga Arhijerejskog Sabora naše Crkve, službeno formulirani prije dvije godine kao i nedavno, krajem protekloga mjeseca svibnja, primorani smo sa žalošću – ali ujedno i s punim osjećajem svoje pastirske i, uopće, crkvene odgovornosti – obavijestiti Vašu dragu i uvaženu Svetost i Vaš Sveti i Arhijerejski Sinod da naša Crkva – jer je ovo sve ovako – osjeća poteškoću sudjelovati na sazvanom Svetom i Velikom Saboru te predlaže njegovo odgađanje na neko vrijeme, tako da bi se naše skoro, uz pomoć Božju, sabranje na Kreti smatralo kao predsaborsko međupravoslavno savjetovanje u cilju dopunske pripreme Sabora i poboljšanja njegovih tekstova, ili, najviše, kao početna faza čitava saborskoga procesa, koji treba dovršiti u produžetku, u sljedećoj fazi, nakon što se uklone nesuglasice i postigne jednomišljenje i konsenzus Crkava. Na taj će način, uz pomoć Božju, plod Sabora biti svjedočenje neporočne vjere naše, odgovor o nadi koja je u nama i poruka spasenja u Kristu, upućena svima, i onima koji su nam blizu i onima koji su daleko od nas, a nipošto, ne daj Bože, nicanje novih nepoželjnih i štetnih raskola i parasinagoga pod izgovorom lažno nazvane revnosti i tobožnjega očuvanja Pravoslavlja.”
– Unatoč tomu što je jasno i argumentirano obrazložila svoj prijedlog o odgodi Sabora, SPC poslala je svoga člana, arhiepiskopa cetinjskoga Amfilohija Radovića, da na Kreti od 9. do 16. lipnja sudjeluje u sastavljanju Poslanice koja bi sa Sabora bila upućena pravoslavnomu svijetu.
Tako vidimo još jedan bolan rascjep u pravoslavlju, i to u trenutku kada se očekivao najveći stupanj njegova dogmatskoga, liturgijskoga, kanonskoga i duhovnoga zajedništva.

Izvor: Crkva na kamenu