Nitko od ljudi ne može imati zajedništvo s Bogom ako ne prihvaća obraćenje. A to znači promjenu načina i smjera kojim smo išli, promjenu srca i uma, umiranje sebi i svojem životu, raspeće starog čovjeka na križu da bi u nama zaživio Krist i naravno, to podrazumijeva uspon prema gore u moralnom smislu. Sve drugo je zavaravanje vjernika i ljudi kojima bi se otvorilo mjesto u Crkvi bez promjene života. A to je put u pakao.
Nema moralnoga djelovanja bez našeg emocionalnog poticaja, ali se ne mogu iz emocija izvoditi moralna načela jer su emocije krhke i kratkotrajne, iznad svega prijevarne, a danas je to postalo prihvaćeno u svijetu. Štoviše, manipulira se osjećajima ljudi kako bi se u društvu nametnula neka (ne)moralna načela, kako bi se kao ispravno i moralno prihvatilo ono što je razumski neispravno i nemoralno.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu