Pavao je bio siromašan ribar i pomorac, poput svoga oca. Plovio je Jadranskim i Jonskim morem. Ploveći tako, pohodio je više talijanskih gradova. Ali duša se njegova nije zadovoljavala obilaženjem svijeta. Možda je u nekoj propovijedi čuo onu istinitu misao sv. Jeronima: “Tko mnogo putuje, malo se posvećuje”.
Bio je i ostao kroz četrdeset godina samo brat laik. Prior samostana otac Šimun – i on je proglašen blaženikom – povjeravao je Graciji delikatne zadatke: slao ga je u grad donositi utjehu unesrećenima i pomirivati nesložne građane. Nakon petnaest godina redovničkoga života u Ortoneu Gracija je bio premješten u samostan na otočiću sv. Kristofora između Venecije i Murana.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu