Ideja posjeta hercegovačkim župama dugo se vremena provlačila kroz priču bogoslova i sjemeništaraca. U ljeto 2020. realizirali smo tu ideju. Nas trinaestorica posjetili smo jedanaest župa iz obje naše biskupije. Obično smo odlazili po četiri-pet bogoslova, nekad više, a nekad i manje.
Prva župa na rasporedu bila je župa Kruševo gdje nas je don Ljubo Planinić ugostio i lijepo predstavio župi. Kao i na svakoj župi, tako i u Kruševu, ministrirali smo te je jedan od nas ispričao nešto o sebi i o svom pozivu. Također bi progovorio i o sjemenišnom i bogoslovskom stilu i načinu života. Neki su nas župnici pitali: “Zašto upravo sada, zašto upravo ovoga ljeta?” Glavni razlog je bio taj da već drugu godinu zaredom nemamo ni jedno novo zvanje ni za sjemenište ni za bogosloviju. Bio je to za nas alarm da učinimo sve što je u našoj moći da to popravimo. Za plodove ćemo vjerojatno sačekati godinu, a možda i više dok ta sjemenja koja su davno posijana urode. Druga župa koju smo posjetili bila je Cim-Ilići. Don Ivan Perić nas je također lijepo predstavio i dao riječ da kažemo nešto o sebi: tko smo, što smo i što radimo. Treća župa bila je Stolac. Zanimljivo je da koliko god su blizu i dobro povezne dvije biskupije, Mostarska i Trebinjska, i dalje ima župa koje prvi put u životu posjećujemo. Za neke od nas takav je bio upravo Stolac. Don Rajko Marković primio nas je kako samo on zna te će Stolac još dugo pamtiti petoricu bogoslova koji su taj dan sudjelovali u Euharistiji. Četvrta i peta župa iste nedjelje bile su župe Grljevići (župnik don Ante Čarapina) i Ploče-Tepčići (župnik don Ivan Turudić). Nakon tih župa uslijedile su Gradina i Sutina iste nedjelje. Don Slaven Ćorić nam je lijepo prikazao taj daleki kraj (Sutinu) nadomak Blidinja, dok je don Đuro Bender (na Gradini) već dogovarao posvetu crkve koja je trebala uslijediti kratko nakon toga. Na red je došla župa Raskrižje gdje smo došli u veliku broju, na zahtjev don Pere Miličevića. Poslije Mise i svjedočanstva izašli smo malo sa župljanima razgovarati te smo uvidjeli da su zaista zadovoljni sa župnikom don Perom. Nakon ručka zapjevalo se malo uz klavir i uz koji dobar hercegovački glas. Sljedeće nedjelje došli smo u Čeljevo, kod don Tomislava Ljubana. Tamo nas je iznenadio velik broj mladoga svijeta.
Mnogo smo ljudi upoznali, ali posebno smo se zanimali za stanje župa, kako stoje s krštenjima, vjeronaukom, organizacijom, zanimalo nas je kako župa “diše”. Župa Aladinići bila je deseta župa koju smo pohodili. Impresioniralo nas je kako don Stipe Gale ima više ministranata nego škola đaka. Posljednja župa bili su Studenci. Don Ivan Štironja nas je pozvao da dođemo u veliku broju, no, zbog raznih razloga, došao nas je samo manji broj. To nam nije smetalo da sveta Misa bude svečana i poticajna.
Mislim da ovo ljeto nismo mogli bolje provesti. Išli smo putem kojim su išli mnogi pastiri prije nas, a nadamo se da ćemo i mi ići njihovim stopama i voditi stado koje nam bude povjereno. Sjeme smo posijali, ostaje nam moliti Gospodara žetve da se ta zvanja i ostvare.
Gabrijel Pavlović, bogoslov
Izvor: Crkva na kamenu