Posjetiti bolesnika i utamničenika pruža nam mogućnost da, poput Šimuna Cirenca, ponesemo križ bližnjemu. Križ samoće, straha pred onim što slijedi, kajanja pred onim što je prošlo. Osim utaživanja gladi i žeđi, dragocjena je prisutnost i razumijevanje, pa makar ono bilo bez puno riječi utjehe. Štoviše, katkada su one ne samo nepotrebne, nego i suvišne.
Zarazne bolesti u duhovnom smislu su grijesi poput laži, ogovaranja, kleveta, podmetanja, smicalica, suvišnih komentara kao ploda naše verbalne kreativnosti, a ono što je karakteristično za njih jest da se ne prenose dodirom ili zrakom, nego najčešće elektroničko-telefonskim putem.
Bol proživljena s vjerom svjedočanska je snaga herojskih kršćana koji svoje trpljenje strpljivo prihvaćaju i radosno prikazuju za spas duša. Bog blagoslivlja bolesnika koji je prigrlio svoj križ, a sve razapete na bolesničkoj postelji hrabri snagom Svetoga Duha da ustraju do kraja, do zdravlja ili Njegova smilovanja u vječnosti.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu