Možda imamo u svojoj obitelji usamljena i nemoćna starca. Strpali smo ga u onu njegovu sobicu i tu čami, šuti i samuje. Kao u zatvoru, kao u tamnici. Nitko da mu dođe, nitko da ga razveseli, da popriča s njim, da mu se nasmije, da mu ispriča šalu, da mu skrati vrijeme. Danima tako. Eto, to je moderni utamničenik. U našoj vlastitoj kući!
U našoj je vlastitoj kući zatvor, moderna tamnica, staračka sobica, često hladna, pomalo vlažna i smrdljiva, samo nema rešetaka. U nju smo strpali svoga staroga oca, djeda ili svekra, i u nju nitko ne poviruje mjesecima. Eto, tu modernu tamnicu treba posjetiti s ljubavlju, s radošću, s osmijehom. U tu hladnu prostoriju treba unijeti toplo srce. To znači “utamničenika pohoditi”.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu