Zanimljivo da upravo njih koji su prihvaćali veliku raznolikost unutar ondašnjeg “pluralističkog” društva, progone oni koji se pozivaju na ideološki pluralizam, jer im se nije sviđalo skladno i zdušno kršćansko svjedočenje vrijednosti. Društvo je htjelo živjeti ne onu zakonitu raznolikost, nego vrijednosnu i ćudorednu koja je kršćanima bila strana, pa su zato u ime te raznolikosti neurednoga života progonili kršćane koji su imali glede uspostave bratstva i društvenoga jedinstva zakonito različito stajalište od uvriježena stava u društvu.
Unatoč svim protivljenjima i progonima, kršćani su ipak zadržali temeljna uvjerenja, te nikada nisu odustali od poštovanja dužne različitosti među ljudima, ali s druge strane prihvaćajući neophodnu unifikacijsku snagu Božju koja je činila da se vjerom i ljubavlju nadiđu sve različitosti i izgradi nadnaravno bratstvo.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu