Budni budimo

“Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega” (Lk 21,36). Kako neozbiljno shvaćamo riječi evanđelista Luke! Često se uljuljamo u monotoniju života, u puste obveze, zapravo koje mislimo da moramo, a zaista su nepotrebne i nevažne. Dolaskom na zornice, odričemo se onoga lijepog jutarnjeg sna, radi još ljepšega druženja sa svojim Gospodinom. “Biti budan” znači voditi računa o čistoći svoje duše pred Gospodinom, čeznuti biti što čišći i dostojniji pred onim koji je sama ljubav.
Kako se vrše priprave za Kristovo rođenje, za njegov dolazak u obliku Djeteta? “Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze” (Lk 3,4b). Savršenim kajanjem pristupimo sakramentu ispovijedi, žaleći što smo svoga Boga vrijeđali iz dana u dan preko onih koje susrećemo i s kojima živimo. S predrasudama pristupamo jedni drugima. Međusobno se ne cijenimo i ne ljubimo. Licemjerni smo jedni prema drugima, a kršćani to nikako ne bi smjeli biti. Nedostaje nam onoga življenja kršćanstva kako ga je svjedočila prva Crkva (usp. Dj 4,32-35).

 

Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.

Izvor: Crkva na kamenu