Čista savjest

Medijski prostor zapadnjačke civilizacije dobrano je zatrovan. Ne samo da se u tom prostoru ne nastoji odgojiti ispravnu savjest, nego se na sve načine pokušava obezvrijediti pa i potpuno iz društvene sfere eliminirati općeprihvaćeno moralno djelovanje. Upravo je zato odgovornost kršćanskih medijskih kuća iznimno važna. U tome kontekstu možemo gledati i na našu društvenu zbilju. I sadašnje su naše “društvene elite”, a i oni koji se takvima ne smatraju, uglavnom odgajane u bezbožnu komunističkom sustavu ili nakon toga u liberalnom duhu. To je ostavilo strahovito breme na leđima ovoga društva i utisnulo pečat kojega će se ono teško riješiti. Naš ovdašnji čovjek jednostavno nije odgojen u kršćanskome duhu pa i nemalen broj onih koji se kršćanima zovu “mirne savjesti” čine djela kojih bi se postidjeli i mnogi pogani. Sv. Pavao kaže: “Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje” (1 Kor 10,32-33). Komu ovo piše Apostol? Svima, dakako, ali ponajprije kršćanima. Kaže, “ne tražeći svoju korist”. Traže li kršćani danas svoju korist na sablazan inovjercima, nevjernicima i Crkvi Božjoj? Među “društvenom elitom”, pri realizaciji nekoga projekta, može se čuti pitanje: “A gdje sam tu ja?”, tj. kakvu korist ja imam od toga? S druge strane, u narodu se često čuje kako nitko ništa ne čini bez osobna interesa. Eto, to je ta naša “kršćanska sredina” u kojoj izabrani “mirne duše” bez grizodušja čine besavjesna djela. Što je od svega najgore, takve “društvene elite” dirigiraju norme ponašanja, pa je takvo djelovanje postalo “sasvim normalno”, čak smjerodavno. Ti isti ljudi mogu se vidjeti i na nedjeljnim svetim Misama. Do rata neki su jedva preživljavali, a danas su postali pravi oligarsi. Štoviše, nije im stran ni snobizam, što se opet pokušava nametnuti kao norma društvenoga ponašanja.

 

Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.

Izvor: Crkva na kamenu