Zanimljivo je primijetiti da u novozavjetnim spisima nema nikakve naznake da su se učenici bavili mišlju javno iznijeti svoja iskustva Krista Uskrsloga. Ljudska hrabrost im dopušta tek toliko da o događaju Uskrsloga govore samo između sebe, tj. među istomišljenicima. Dakle, ni tako snažno osobno iskustvo Krista Uskrsloga nije ohrabrilo učenike da Radosnu vijest podijele s drugim ljudima, barem u gradu Jeruzalemu.
Danas se često može čuti od vjernika aktivnih u karizmatskim pokretima kako mole i priželjkuju npr. dar molitve u jezicima, počivanje u Duhu, razlučivanje duhova, tumačenje jezika. Novi Zavjet ne donosi preciznu definiciju karizmi, nego ih nabraja prema prilikama i potrebi trenutka.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu