U trenutku kada nam se učini da živimo u Isusovu prijateljstvu zbog radosti koju osjećamo u vršenju njegovih zapovijedi, shvatimo da smo tek na početku. Ostajemo trajno dužni Božjoj ljubavi prema nama koja je jedini put do prave radosti. Stoga se kršćanska djelotvorna ljubav ne očituje samo privremeno i povremeno, potaknuta izvanrednim situacijama i potrebama ljudi, a još manje opravdanjem pred ljudima. Ona uvijek donosi rod, oslobođena je od svakog interesa i osposobljena za potpuno predanje Bogu i čovjeku. Upravo onako kako je Krist ljubio svoje učenike.
Uklonimo li izričaje o ljubavi iz Svetoga Pisma, dobit ćemo tek skup nerazumljivih riječi. Herojski život vjere tolikih svetaca bez ljubavi bio bi apsurdan. Da Bog nije tako ljubio svijet i dao svoga Jedinorođenca, vječni bi život za nas bio samo nedostižna čežnja, a vječna propast odredište naših lutanja.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu