Đanijevo veliko srce i pjesma za Rehabilitacijski centar

Foto: Cnak

MOSTAR – U petak, 10. studenog 2017., oko 16 sati, Đani Stipaničev je zajedno s članovima svoga benda stigao u Mostar. Najprije su otišli u Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače da u velikoj dvorani pripreme i provjere hoće li tehnika funkcionirati i glazbala svirati. Nakon tehničkih provjera došli su u Caritasov socijalno-upravni centar. Malo su se Đani i njegova ekipa osvježili, a potom smo krenuli, polagano šetajući, u Caritasov Rehabilitacijski centar za djecu i odrasle s posebnim potrebama Sveta Obitelj. Na vratima Centra primile su nas ravnateljica s. Krunoslava i odgojiteljica s. Judita. Razgledali smo prostore rehabilitacijsko-edukacijskog odjela gdje djeca tijekom dana proborave nekoliko sati i gdje im se pružaju usluge pedagoga, fizioterapeuta te senzornog terapeuta. Tu su također: terapijska kuhinja, fitness pomagala, kreativne radionice, razna pomagala za razvoj motorike, veliki dnevni boravak s ljuljačkom, “bazen” s plastičnim lopticama, sobni tobogan, strunjače… Đaniju i ekipi pripovijedamo o aktivnostima i programima koje 25 djevojčica i dječaka svakodnevno provode. Dijagnoze su različite: cerebralna paraliza, autizam, ADHD-poremećaji, Down syndrom, West syndrom, Rettov syndrom, umjerena i teška retardacija… Žao nam je što dječica nisu tu, ona borave u Svetoj Obitelji svakim radnim danom do 15,30 a onda ih Caritasov kombi vozi doma ili po njih dođu roditelji. Šteta, jer djeca se doista vesele svakom gostu koji ih dođe posjetiti.
Krenuli smo na kat, u stacionarni odjel Svete Obitelji. Ovdje žive 24 osobe s invaliditetom. Zastupljena su dječja, mladenačka i staračka godišta. Ima ih s urođenim i sa stečenim invaliditetom. Nepokretni su, odnosno pokretni jedino s pomoću invalidskih kolica. O njima brižno skrbe 24 sata medicinske sestre i njegovateljice. Za mnoge je od njih Sveta Obitelj postala njihov drugi ili jedini dom. U velikom dnevnom boravku dočekali su nas pučkoškolac Slavko i Sarajlija Rudi. Obojica su ushićeni što se mogu rukovati s Đanijem i članovima iz njegova benda. Otišli smo do sobe u kojoj je mali Aldin iz Zenice. Aldin je prije imao trahealnu kanilu, nedavno su mu liječnici ugradili PEG sondu u želudac, teško diše, ne vidi nas, ali nas čuje, rukice su mu u grču, šakica skvrčena, nogice također… Dok je s. Krunoslava pričala gostima o simptomima njegove najbolnije dijagnoze West syndrom, od koje je bolovao i njegov pok. brat Eldin, nehotice uhvatih Đanijev pogled, oči mu zasuzile, usne se stisle… Otišli smo i do kreveta Zorane iz Drvara, koja nas je gledala svojim velikim crnim očima s blagim osmijehom na usnama. Cerebralna paraliza joj već 24 godine ne da govoriti, tijelo nije naraslo više od metra, teška deformacija grudnoga koša, nogice i rukice su tanke, tanke, sa samo 30% koštane srži. Posjetili smo i Milu iz Vareša, visokog, mršavog i uvijek nasmijanog dečka koji je prikovan uz krevet i invalidska kolica već više od deset godina: multipla skleroza. Gledao je košarku na TV-u, u krilu mu laptop i vidi se kako ruka jedva pomiče kompjutorski “miš”. Mile zahvaljuje Đaniju i svima drugima na posjetu.
Htjeli smo obići još nekoliko korisnika Svete Obitelji, ali vrijeme leti, već je prošlo 19 sati. Pozdravili smo časne sestre i osoblje i žurno natrag. Vraćajući se prema Rondou i Hrvatskome domu, Đani i dečki pod jakim dojmom ovih susreta jedva izustiše: Hvala vam za ove susrete! Hvala vam što smo sve ovo vidjeli! Vrijedilo je samo zbog ovoga doći u Mostar.
Iznenadili smo se koliko je svijeta došlo, Hrvatski dom bio je pun. Bogu hvala! Divno je vidjeti toliki broj ljudi velikoga srca. Naravno, oni su došli slušati Đanija, ali najveći dio njih je došao također što je to koncert za Svetu Obitelj, za programe i aktivnosti djece s posebnim potrebama koja borave u ovom Caritasovu Rehabilitacijskom centru. Osim toga Caritas ove godine slavi 35. rođendan te je i to svojevrsni povod. Čestitamo Caritasu!
Koncert je započeo. Đani je pjevao iz srca, a njegov predivni tenor osvajao je srca svih nazočnih tako nježno i neodoljivo da su njihove ruke spontano pljeskale i pljeskale. Pjevušili su zajedno s Đanijem ali i pjevali s njim i bez njega cijeli Hrvatski dom. Đani je u kratkim stankama razveseljavao i nasmijavao nazočne svojim duhovitim dosjetkama i to posebice na račun članova svoga benda. Dečki su divno svirali, a njihovo dobro i veselo raspoloženje očito je pomagalo i Đaniju da pjeva sve ljepše i da iz svoga repertoara bira publici sve draže pjesme. Bio je to doista divan doživljaj ne samo za slušatelje u dvorani, nego i za izvođače na pozornici.
Na svršetku koncerta ravnateljica s. Krunoslava u ime Centra Sveta Obitelj zahvalila je Đaniju Stipaničevu i svim članovima benda na njihovu daru: prekrasnom pjevanju i sviranju za djecu s posebnim potrebama. Zahvalila je također i publici koja je kupnjom ulaznica na taj način pomogla Centar Sveta Obitelj. Najdirljiviji trenutak bio je kada je mali Slavko predao Đaniju u znak zahvalnosti sve djece koja borave u Svetoj Obitelji križ od keramike, napravljen u radionici Emanuel rukama osoba s invaliditetom, i crtež sa zahvalnicom što ga je nacrtao i tekstom popratio dječak s autizmom Nikola. Slavko i Đani su se zagrlili. A onda ni Rudi, kojega je već više od trideset godina cerebralna paraliza posjela u invalidska kolica, nije mogao izdržati, nego je pružio ruke prema Đaniju koji je potom za njih dvojicu otpjevao još jednu pjesmu. Bio je to ganutljiv prizor, koji je orosio oči mnogih u dvorani. Publika je na svršetku gromkim i dugim pljeskom nagradila Đanija i članove njegova benda.
Ravnateljstvo Caritasa hercegovačkih biskupija zahvaljuje od svega srca Đaniju Stipaničevu i svim članovima njegova benda na izvrsnom koncertu. Posebice izražavamo zahvalnost što su tako velikodušno prihvatili prijedlog pjevati za djecu s posebnim potrebama kako bi im na taj način ne samo priredili veliku radost, nego i pomogli da njihova rehabilitacija u Svetoj Obitelji bude još bogatija i učinkovitija. Zahvalni smo također i svima onima koji su kupnjom ulaznica podržali ovu tako plemenitu priredbu.
Duboku zahvalnost dugujemo također sponzorima ovoga koncerta tvrtkama: Alfa Therm, Ataco i HT Eronet, kao i upravi Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače. Na kraju izražavamo iskrenu zahvalnost također i Franji Kraljeviću koji je začetnik ideje o koncertu Đanija Stipaničeva za programe i aktivnosti djece s posebnim potrebama Caritasova centra Sveta Obitelj u Mostaru. Kraljević je u organizacijskom smislu učinio zapravo sve: tražio je i našao sponzore, dogovarao termine sa Stipaničevim, isto tako s direkcijom Hrvatskoga doma i mnogo drugih poslova napravio, ali uvijek sve u dogovoru s Caritasom. Franjo Kraljeviću, neka Vam Gospodin dadne snage da se nikada ne umorite u organiziranju koncerata i sličnih priredaba za one između nas koji su najpotrebniji naše ljubavi i pomoći.

Izvor: Crkva na kamenu