Beogradski dnevnik Politika, koja izlazi već 117 godina, objavljuje razgovor s papom Franciskom, kako ga ona zove, 1. studenoga 2020. I to u povodu stogodišnjice diplomatskih odnosa između Svete Stolice s jedne strane, a s druge su se strane izmijenile tri Jugoslavije s različitim nazivima. “Prva”: Kraljevstvo SHS (1918.-1920.), Kraljevina SHS (1920.-1929.), Kraljevina Jugoslavija (1929.-1945.). “Druga”: DFJ (1943.-1945.), FNRJ (1945.-1963.), SFRJ (1963.-1992.). “Treća”: SR Jugoslavija (1992.-2003.), Srbija i Crna Gora (2003.-2006.). I Republika Srbija od 2006. do danas. Devet ih! U intervjuu pet opširnih pitanja Ž. Rakića i Ž. Šajna s isto toliko još opširnijih Papinih odgovora o suvremenoj globalnoj situaciji u svijetu, gdje se sukobi ne rješavaju zaboravom nego dijalogom, ističe Politika misao vodilju svega razgovora. Zahvaćaju se teme bogaćenja i siromašenja, emigracije i ekologije, pandemije i “normalizacije” u novim uvjetima, ne žaleći za egipatskim lȕkom, bijelim i crvenim, i naznačujući odgovore koje Crkva i uopće kršćanstvo može ponuditi. Ne spominje se riječ ekumenizam, ali je sav razgovor u ekumenskom duhu. U Hrvatskoj je intervju prva objavila Fratellanza umana, istoga dana, na svetkovinu Svih Svetih te potom neki drugi portali.
* Ako je koji čitatelj Politike očekivao da će biti koje pitanje u vezi s Republikom Kosovo ili s kanonizacijom blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika, nisu mu se očekivanja ostvarila. Možda je i bilo takvih smišljenih pitanja, ali očito nisu naišla na odgovore s Vrha. Uostalom, u najavi ovoga Papina intervjua u istoj Politici, 28. lipnja ove godine, apostolski nuncij u Srbiji, nadbiskup Luciano Suriani, dovoljno je naznačio: “Kada govorimo o pitanju Blaženog Stepinca, mislim da mogu da potvrdim da su sa strane Svete Stolice i pape Franciska pređeni svi mogući putevi kako bi se uklonila svaka sumnja. Zatražena je i uspostavljena komisija, sastavljena od članova Srba i Hrvata, koja je omogućila da se obnovi dijalog, koji je bio prekinut, a koji je doneo određene plodove. Želja je obe strane da se taj dijalog nastavi, kako bi se bacilo svetlo i na druge aspekte tog istorijskog perioda, bolnog i kontroverznog”, kaže Nuncij. Ali jesu li prijeđeni putovi na drugoj strani? U obnovljenu dijalogu čitatelji Politike možda očekuju da se preispita svaki listić i komunističke bezbožne propagande od 1945. do 1991.; da se prouče svi odnosi, dijaloški i polemički, između Katoličke Crkve u hrvatskom narodu i Pravoslavne Crkve u srpskom narodu u prijeđenu stoljeću; da se temeljito provjere svi uzroci sukobâ i razlozi susretâ između Hrvata i Srba od 1898. do 1960. godine, da se zaustavimo samo na Stepinčevu životnom lûku, pa tek onda da se donese pravorijek o kanonizaciji kardinala Stepinca. Njega je sv. Ivan Pavao II., Papa, proglasio blaženim, neopozivim dekretom – inače bi i Papina kanonizacija (2014.) mogla doći u pitanje u tako važnoj stvari. Beatifikacija je bila 3. listopada 1998. u hrvatskom nacionalnom svetištu Mariji Bistrici, i to nakon što su mjerodavni stručnjaci prebiskali šav po šav Stepinčeva života, i na gotovo 6.000 stranica iscrpno prikazali krjepostan put s velebnim djelom toga Božjega blaženika, od otvaranja procesa 1980. do proglašenja 1998.? Vatikanski apostolski arhiv iz vremena Pija XII., Pape (1939.-1958.), Časnoga Sluge Božjega od 2009. godine, otvoren je 2. ožujka 2020. Taj period od 20 godina sadrži oko 2 milijuna dokumenata. Nije se čulo da je u svescima “Pio XII. – Nadbiskup Stepinac” do sada pronađen ijedan spis, pismo ili izvješće koje bi i truni kompromitiralo Časnoga slugu Božjega Papu ili Blaženika kardinala. A da je nađeno, čulo bi se! Ili se priprema zahtjev da se preberu i ta dva milijuna dokumenata da se ustanovi ne krije li kakav Stepinčev listić onaj srpski “milionski sabor na ovome svetome mjestu”, kako poetski reče mitropolit Amfilohije u svojoj besjedi u Mlaki kod Jasenovca, 22. travnja 2015.
Izvor: Crkva na kamenu