Frustrirani čovjek

Suvremeni čovjek je biće frustracije. Frustrira ga istovremenost njegove ograničenosti i neograničenosti. Smrtnosti i besmrtnosti. Raspet je na križu frustracija između zemaljskoga i nebeskoga, anđeoskih visina i sotonskih dubina. Frustrira ga ljudskost nasuprot neizmjerne vlastite čežnje biti kao Bog. Uzrok i krivca za svoje frustracije redovito pronalazi u Bogu; “koji mu ne dopušta biti kao Bog”, a ne u svojoj zavodljivosti i oholosti “biti kao Bog”. Tako Bog čovjeka sputava. Ograničava. Ne dopušta mu da se razvija u neograničenosti svojih mogućnosti. Bog muči čovjeka zarobljena u njegovoj tjelesnosti. Stoga se u čovjeku javlja žarka želja da se oslobodi okova Boga kako bi bio slobodan i sam svoj bog (gospodar). Oslobođenje od Boga čovjek traži u samome sebi, u dostignućima svoga razuma. Vlastitom snagom i naporom želi dokazati sebi i svijetu da mu nije potreban Bog, te kako je dostatan sam sebi. Uvjerava sam sebe da može sve, da je svemoćan. Tehnološka i znanstvena dostignuća učinila su ga takvim. Bog je postao suvišan u ljudskome životu i u svijetu.

 

Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.

Izvor: Crkva na kamenu