Naši biskupi proglasili su 18. rujna 2018. Godinu misija, koja traje od 1. listopada 2018. do 31. listopada 2019. s posebnim naglaskom na završnom mjesecu listopadu, što ga je papa Franjo proglasio “izvanrednim misionarskim mjesecom” u cijeloj Crkvi. Sve je ovo misionarsko duhovno gibanje povezano sa 100. obljetnicom apostolskoga pisma pape Benedikta XV. od 30. studenoga 1919., koje je poznato kao veliki naris (magna charta) suvremenih misionarskih nastojanja i početak novoga razdoblja evangelizacije. Tim dokumentom dobili su mogućnost i dijecezanski svećenici odlaska u misije, dok su svi u Crkvi pozvani na molitvu i žrtvu na tu veliku nakanu. Naši biskupi pišu da je naša obveza u tom smislu još veća, jer su sve četiri naše biskupije u gotovo četiri stoljeća, od 1622. do 2006. god., bile pod izravnom upravom Kongregacije za evangelizaciju naroda i vrlo su joj zahvalne za svesrdnu i svakovrsnu potporu, podršku i pomoć.
Imajući sve to u vidu župnik u Viru don Ilija Drmić s članovima Misijske sekcije, što je vodi vjeroučiteljica Dragica Mikulić, pozvao je u goste misionara fra Miru Ančića, sada župnika u župi sv. Luke u Otoku kod Sinja. On je u subotu 30. ožujka o. g. predvodio večernju svetu Misu održavši prigodnu propovijed i predavanje o misijskoj djelatnosti Crkve, kao i o svome misionarskom radu u Africi. Djeca, mladi i svi ostali vjernici bili su oduševljeni izlaganjem, pokazivanjem slika, predmeta i filmova, te molitvom, što će ih zacijelo potaknuti da to i sami čine u okvirima svojih mogućnosti i u sukladnosti sa svojom župom.
Sljedećega dana bila je 4. korizmena nedjelja – Sredoposna, a nedjeljom se u ovoj župi slave tri Mise: dvije u crkvi sv. Jure u Viru i ovoga puta treća u crkvi sv. Ante u selu Podzavelimu. Za vrijeme tih triju Misa fra Miro je svoje propovijedi potkrijepio filmovima, te je tako vrlo dobro približio svim vjernicima stvarnost misijskoga rada i žrtve u Africi, pa i u drugim misijskim krajevima. Naveo je i to da je nekoliko dijecezanskih svećenika iz naših dviju hercegovačkih biskupija na poticaj spomenutoga Papina pisma iz 1919. godine djelovalo u Africi u novije vrijeme, a poticaj je uvijek bio da i sami vjernici budu misionari po uzoru na sv. Malu Tereziju, koja nije bila ni u kojoj misijskoj zemlji, nego se svakodnevno molila u svome samostanu za uspjeh misionara diljem svijeta.
Nakon ove kratke duhovne obnove, koja je završila ispovijeđu u Pokorničkom danu 12. travnja, kao i poticaja za određenu misijsku djelatnost, uslijedio je i redoviti rad djece, mladih i ostalih vjernika pod vodstvom spomenute vjeroučiteljice Dragice, a rad se sastojao od pravljenja misijskih krunica, zatim pripremanja maslinovih grančica, izrade raznovrsnih uskrsnih ukrasa i drugoga, što je ponuđeno vjernicima na ovogodišnju Cvjetnicu poslije triju svetih Misa. A što je skupljeno u novcu, bit će poslano u Misijsku središnjicu u Sarajevu, koja će potom poslati u ruke naših misionara.
Ubrzo je stigao i Uskrs, naša najveća kršćanska svetkovina koja traje osam dana. Tu je i spomendan sv. Jure, zaštitnika župe. Misno slavlje predvodio je uza suslavlje 12 svećenika don Donald Marković, župnik župe Ljubitovica iz Šibenske biskupije, a inače je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije. Nazočnim vjernicima govorio je o sv. Juri mučeniku i svjedoku Isusa Krista, te o njegovim djelima, pozvavši nazočne vjernike na nasljedovanje Jurinih vrlina, koje bi trebale resiti današnje kršćane koji su također u sličnoj progoniteljskoj i pogibeljničkoj krizi.
Za vrijeme ove Mise pjevao je Zbor mladih, što ga je skupa s don Damirom Pažinom 2014. godine osnovao nedavno preminuli vrsni glazbenik, mladić iz Vira, Milan Đerek, koji je bio duša Zbora. Molili su se u dubokoj vjeri, nadi i ljubavi svi prisutni vjernici za ovoga pokojnika kao i za sve njegove ucviljene da im Bog ne samo obriše suze i ublaži tugu i boli, nego da ih ohrabri za daljnji život i rad pod zaštitom sv. Jure, mladića heroja za raspetoga i uskrsloga Krista. Upućene su Bogu i ostale vjerničke nakane i molitve, napose za pokojnike koji su stradali u prethodnim vremenima, bilo u ratovima bilo na koji drugi način, jer je ovaj čin sjećanja već dobrano upisan u sveopće pučko pamćenje.
Izvor: Crkva na kamenu