Pravoslavna crkva u Abhaziji i raskoli u njoj. Posljednjih mjeseci sve više medijske pozornosti privlači na sebe crkveno stanje u Abhaziji. Abhazija, autonomna “republika” u sastavu Gruzije; 8640 km², oko 240.000 stanovnika (2011.), leži na istočnoj obali Crnoga mora. Stanovnici su većinom Abhazi po prilici 50%, Gruzijci 18%, Rusi 9% i drugi. Glavni je grad Suhumi: 63.000 žitelja. Gruzija ili Georgija (prozvana po sv. Georgiju ili Juri) nalazi se ispod Kavkaza, površina 69.700 km2, stanovnika oko 4.660.000, glavni grad Tbilisi.
Povijest Abhazije. Od VI. stoljeća širi se kršćanstvo. Od VIII. do X. stoljeća Abhazija je samostalno kraljevstvo, zatim sjedinjeno s Gruzijom Od XV. stoljeća pod Osmanskim Carstvom, stanovništvo dijelom prelazi na islam. Godine 1864. Abhazija se priključuje Rusiji. Godine 1921. ulazi u sastav Gruzijske SSR (Staljin je bio Gruzijac). Nakon raspada SSSR-a na 15 država i osamostaljenja Gruzije 1991., zbog nacionalnih suprotnosti između Gruzijaca i Abhaza, godine 1992. izbija rat, u kojem su Abhazi, uz pomoć Rusije 1993., osvojili Suhumi i cijelu Abhaziju. Zbog rata je izbjeglo više od 200.000 Gruzijaca. Ruske mirovne snage raspoređene su ondje od 1994. Abhazija je 1995. zatražila priključenje Rusiji, ali to osporava Gruzija. Rusija i još tri-četiri zemlje u svijetu priznaju državnu neovisnost Abhazije od 2008.
Crkva. Meutim, istodobno, Ruska pravoslavna Crkva nije pokazala znakove prihvaćanja Pravoslavne Crkve u Abhaziji pod svoju jurisdikciju ili priznanje neovisnosti. Unatoč tomu, vlasti Abhaza registrirale su Pravoslavnu Crkvu kao neovisnu 2009. godine. Tada se dogodilo jednostrano proglašenje neovisnosti Crkve. Gruzijski patrijarh Ilija nikada nije priznao samostalnost Crkve u Abhaziji.
* Abhaška vlada i pravoslavna crkva u Abhaziji nalaze se u pravom procjepu: Državu prizna Rusija, Venezuela i još poneka zemlja. A samostalnost Crkve nitko ne prizna. Gruzijci je ne priznaju kao samostalnu jer oni kažu Abhazima: Vi ste naši! Vi ste potjerali dvjesto tisuća Gruzijaca iz Abhazije! Rusi ih ne priznaju jer moraju poštovati kanonsko pravilo da Abhazi pripadaju crkveno i jurisdikcijski Gruziji. A nema kanonske samostalnosti ili autonomije ili autokefalije bez obraćanja Ekumenskom patrijarhu u Carigradu, koji izdaje Tomos ili diplomu priznanja. Abhazi bi mogli to zatražiti jer su ionako preko Bizanta primili kršćanstvo. Ali kada bi to Carigrad učinio bez suglasnosti s Rusijom i Gruzijom, nastao bi novi slučaj poput Ukrajine koji je doveo do raskola između Moskve i Carigrada. Zato je ekumenski patrijarh Bartolomej 2. svibnja 2021. dao intervju gruzijskoj televiziji gdje je rekao: “Crkve Abhazije i Južne Osetije nalaze se pod jurisdikcijom Gruzijske pravoslavne Crkve. Nije pravo da Ruska pravoslavna Crkva intervenira. To da će Moskovski patrijarhat priznati autokefalnost Abhazije ako Gruzijska pravoslavna Crkva prizna autokefalnost Pravoslavne Crkve u Ukrajini jest neutemeljena ucjena.” Kako će sve završiti, nitko ne može ni naslutiti.
Katolička Crkva s papom Franjom na čelu nastoji njegovati ekumenske odnose s Pravoslavnim crkvama, i pojedinačno i u cjelini. Papa je do sada posjetio, na poziv, ove Pravoslavne crkve i zemlje u istočnoj Europi: Turska/Carigrad 2014., Grčka 2016., Gruzija 2016., Bugarska i Sjeverna Makedonija 2019., Rumunjska 2019. Od Rusije i Srbije nema još službena poziva. Susreo se doduše s moskovskim patrijarhom Kirilom na Kubi u Havani na uzletištu 2016. Ali ako se u samom pravoslavlju događaju neobični raskidi između nacionalnih Crkava s nemalim kanonskim posljedicama sve do bogoštovnog nezajedničenja, kako se može očekivati da će između Katoličke Crkve i pojedinih pravoslavnih Crkava biti učinkovit ekumenski crkveni dijalog, pohodi, susreti, izjave? A nad svima je, i na Istoku i na Zapadu, i na Sjeveru i na Jugu, Isusova molitva Ocu: Da svi budu jedno! (Iv 17,21).
Izvor: Crkva na kamenu